Kružni sistemi ishrane za koje je utvrđeno da dramatično smanjuju emisije gasova staklene bašte

Kružni sistemi ishrane za koje je utvrđeno da dramatično smanjuju emisije gasova staklene bašte

Redizajniranje evropskog sistema ishrane će smanjiti poljoprivredno zemljište za 44% dok će dramatično smanjiti emisije gasova staklene bašte iz poljoprivrede za 70%. Ovo smanjenje je moguće uz trenutnu potrošnju životinjskih proteina. Ako smanjimo i količinu životinjskih proteina koje jedemo, zamenivši ih biljnim proteinima, korišćenje zemljišta moglo bi da se smanji za 60%, a emisije za 81%.

Ovo su izvanredni rezultati modelskih proračuna dr. kandidat Volfram Simon. Svoja istraživanja sprovodi na Odeljenju za ekologiju poljoprivrednih sistema na Univerzitetu i istraživanju Vageningen. Studija je nedavno objavljena u časopisu Nature Food.

„Mi kombinujemo dva pristupa: kružnu poljoprivredu (ponovno korišćenje tokova ostataka i sprečavanje otpada) i tranziciju proteina (povećana potrošnja biljnih proteina kao zamene za životinjske proteine). Takođe smo računali na zdravu hranu.

„Na primer, ako biste jeli potpuno vegansku ishranu, imali biste veći rizik od nedostatka vitamina B12 i omega-3 masnih kiselina. To treba nadoknaditi, što ima implikacije na sistem ishrane.

„Modelirali smo 18 scenarija za modeliranje tranzicije proteina u evropskom sistemu ishrane. Korišćenje ovog holističkog pristupa modeliranju kružnih sistema ishrane je prilično jedinstveno i izazovno. Proveo sam većinu svog doktorskog vremena razvijajući model optimizacije (nazvan CiFoS)“ kaže Simon.

Često se smatra da je prelazak na potpuno biljnu ishranu najbolji za planetu. Međutim, Simonovi proračuni pokazuju da to nije nužno tako. Postoji određeni optimum za ishranu životinja, a to je 40% životinjskih proteina (umesto sadašnjih 60%).

Ovo je delimično zbog hranljivih materija koje proizvodi životinjskog porekla mogu da obezbede. Ispod 18 grama životinjskih proteina dolazi do nedostataka. Uzgred, ovo se može nadoknaditi uzimanjem suplemenata i pojačavanjem dijete. Ali ako ne uzimate suplemente ili utvrđivanje, korišćenje zemljišta i emisije gasova staklene bašte se vraćaju sa optimalnog da bi se rešili nedostaci.

„Štaviše, životinje su recikleri u sistemu. One mogu da recikliraju hranljive materije iz nejestivih delova organskog otpada i nusproizvoda u sistemu ishrane i pretvore ih u vredne životinjske proizvode“, kaže Simon.

Optimalni sistem ishrane izgleda veoma drugačije od današnje poljoprivrede. Potreban nam je drugačiji obrazac potrošnje. Na primer, sada jedemo više proteina nego što je potrebno (i zdravo).

„Mogli biste očekivati da bi smanjenje potrošnje proteina u velikoj meri uticalo na održivost, ali to nije bio slučaj u našoj studiji. Najveći doprinos dolazi od konzumiranja izvora proteina sa manjim uticajem na životnu sredinu i redizajniranja poljoprivredne proizvodnje.“

„Gajite useve na mestima koja daju najviše prinosa i imaju idealnu klimu i plodno zemljište, a manje na mestima gde su uslovi proizvodnje otežani zbog težih uslova gajenja.

„Izbegavanje organskog otpada što je više moguće i ponovno korišćenje svih tokova ostataka kao stočne hrane ili đubriva je od suštinskog značaja. Pored toga, minimiziranje transporta doprinosi poboljšanju“, kaže Simon.

Iako je moguće postići dramatično održiviji sistem ishrane sa istom količinom ukupnih životinjskih proteina, sastav izvora proteina u ishrani se snažno menja. Više piletine i ribe, manje govedine, mlečnih proizvoda i jaja. To je zato što stočarstvo zahteva mnogo zemlje i proizvodi mnogo emisija gasova staklene bašte (metana). Smanjenje učešća ovog sektora u poljoprivredi obezbeđuje veću održivost.

Smanjenje potrošnje životinja dodatno doprinosi održivosti. Važan način da se to postigne je drastično povećanje površina mahunarki, posebno soje, gde je to klimatski moguće. Oni imaju visok sadržaj proteina i sadrže mnogo esencijalnih aminokiselina. Kultura može da fiksira atmosferski azot, smanjujući primenu azota iz sintetičkih azotnih đubriva. Žitarice i mlečni proizvodi ostaju osnovni izvori proteina u ishrani.

Sajmon kaže: „Ovo istraživanje je korisno za postavljanje dugoročnih ciljeva. Kada razmišljate o promenama u sistemu proizvodnje i ishrani, koje su najbolje strategije i pravac promene za postizanje veće održivosti?

„Želimo da ponudimo ideje za redizajn sistema ishrane i kvantifikujemo i testiramo uticaj predloženih mera, kao što su cirkularnost i tranzicija proteina. Vlade i javne agencije tada mogu doneti bolje informisane odluke o redizajniranju postojećeg sistema ishrane kako bi se smanjili uticaji na životnu sredinu.“