Kako aktivan dizajn radnog mesta može da podstakne ponašanje radnika

Kako aktivan dizajn radnog mesta može da podstakne ponašanje radnika

Fizička neaktivnost i produženo sedenje su veoma rasprostranjeni među kancelarijskim radnicima, za koje se zna da rezultiraju različitim zdravstvenim rizicima i ekonomskim ograničenjima. Međutim, da bi se smanjilo vreme sedenja i povećala fizička aktivnost, same intervencije promocije zdravlja su nedovoljne. Dizajn radnih mesta takođe treba uzeti u obzir za promovisanje interaktivnog ponašanja među radnicima.

Mnogi modeli, kao što je socio-ekološki model, pokazuju kako više faktora utiču na aktivno i sedeće ponašanje radnika. Ovi modeli posebno uvećavaju uticaj okruženja na radnom mestu u oblikovanju ovih ponašanja. Nekoliko studija je takođe pokazalo da fizički faktori životne sredine unutar i van radnog mesta mogu podstaći fizičku aktivnost među radnicima. Međutim, nekoliko praznina u postojećoj literaturi zahtevaju dalje istraživanje.

Nedavno su istraživači sa Japanskog naprednog instituta za nauku i tehnologiju (JAIST) identifikovali tri značajne praznine u razumevanju kako dizajn radnog mesta utiče na sedentarno i aktivno ponašanje zaposlenih.

Istraživački tim je predvodio vanredni profesor Mohammad Javad Koohsari sa JAIST-a, koji je takođe pomoćni istraživač na Univerzitetu Vaseda i počasni saradnik na Univerzitetu Deakin (Australija), zajedno sa vanrednim profesorom Andrevom T. Kaczinskim sa Univerziteta Južne Karoline i drugi. Njihova studija objavljena je na internetu u British Journal of Sports Medicine.

Udubljujući se, dr Koohsari i njegov tim su pregledali postojeću literaturu kako bi naglasili važnost istraživanja ovih praznina i predložili buduće pravce istraživanja. Razrađujući, kaže, „Fokusirali smo se na interaktivne efekte normi i kulture na radnom mestu, i prostorni raspored zgrada na ponašanje radnika, zajedno sa potrebom za tačnim merenjem ovih ponašanja.

Norme i kultura radnog mesta mogu uticati na sedentarno ponašanje radnika i odrediti kako dizajn radnog mesta utiče na gore pomenuta ponašanja. Međutim, postojeće studije u ovoj oblasti su sprovedene prvenstveno u zapadnim okruženjima. Dakle, potrebne su međukulturalne studije da bi se razumela ova dinamika u različitim geografskim okruženjima, osiguravajući da su intervencije na radnom mestu kulturno relevantne. Štaviše, takođe bi se moglo istražiti proširenje normi na radnom mestu na udaljena i hibridna radna okruženja.

Razumevanje punog uticaja dizajna radnog mesta na ponašanje radnika zahteva precizno merenje aktivnog i sedećeg ponašanja i identifikovanje lokacija na kojima se ova ponašanja obično javljaju. Dok se globalni sistem pozicioniranja (GPS) u kombinaciji sa uređajima za akcelerometar obično koristi za ovu svrhu, signali su manje precizni u zatvorenom prostoru.

Umesto toga, sistem pozicioniranja u zatvorenom prostoru (IPS), koji koristi jeftin Vi-Fi i Bluetooth, može precizno locirati ljude u zatvorenim okruženjima. Kroz njegovu integraciju sa nosivim uređajima za praćenje aktivnosti, kretanje radnika, intenzitet aktivnosti i drugi biometrijski podaci takođe bi mogli biti prikupljeni. Pored toga, kombinovanje IPS-a i geoprostorne AI (GeoAI) za analizu geoprostornih podataka moglo bi precizno locirati ljude na radnim mestima i analizirati obrasce kretanja radnika.

Prethodne studije su razmatrale uticaj izolovanih elemenata dizajna na kretanje i ponašanje. Međutim, ukupni raspored zgrade, koji predstavlja prostorni raspored elemenata poput zidova, vrata, prozora i pristupnih puteva, u velikoj meri definiše funkcionalnost unutrašnjih prostora. Ipak, ostaje nejasno koji raspored radnih mesta promoviše aktivno ponašanje među zaposlenima.

Teorija sintakse prostora—metod kvantifikacije prostornih rasporeda pomoću procenjivača zasnovanih na grafovima—mogla bi popuniti ovu prazninu u znanju. Dr Koohsari kaže: „Razmatranjem prostornog rasporeda cele zgrade, a ne samo pojedinačnih elemenata dizajna, sintaksa prostora bi se mogla koristiti za proučavanje kako faktori rasporeda zgrade, kao što su lokacije zajedničkih prostora i raspored radnih stanica, utiču na kretanje radnika i ponašanja“.

Kako digitalizacija i automatizacija gutaju savremeni svet, očekuje se da će sedeći način ponašanja među kancelarijskim radnicima rasti.

Dr Koohsari kaže: „Buduće studije bi trebalo da ispitaju interaktivne efekte normi i kulture na radnom mestu na ponašanje i sprovedu međukulturalne studije kako bi identifikovale sličnosti i razlike. Inovativne metode merenja se takođe mogu koristiti za precizno merenje ponašanja i lokacija na kojima se to ponašanje dešava Pored toga, istraživanje uticaja prostornog rasporeda i korišćenje sintakse prostora može ponuditi vredan uvid u dizajn radnog okruženja koji olakšava angažovanje radnika u aktivnom ponašanju.

U zaključku, ovi uvidi sugerišu da je rešavanje postojećih nedostataka u znanju ključno za razvoj intervencija na radnom mestu i dizajniranje zdravih i produktivnih radnih okruženja, na kraju poboljšavajući dobrobit radnika.