Konkurencija među ćelijama može objasniti relapse raka, pokazuju istraživanja

Konkurencija među ćelijama može objasniti relapse raka, pokazuju istraživanja

Normalan proces nazvan ćelijsko takmičenje, u kojem zdrava tkiva eliminišu nezdrave ćelije, mogao bi biti odgovoran za recidive raka kod pacijenata mesecima ili godinama nakon što su proglašeni bez raka, sugeriše nova studija istraživača UT Southvestern.

Nalazi, objavljeni u Cancer Discoveri, mogli bi dovesti do boljih načina za lečenje ili čak prevenciju metastaza, ili širenja tumora na različite delove tela.

„Naši nalazi pokazuju da ćelijska konkurencija unutar primarnog tumora dovodi do izmeštanja ćelija koje su manje pogodne u cirkulaciju. Ali ne umiru sve ove izmeštene ćelije“, rekao je vođa studije dr Srinivas Maladi, docent za patologiju na UTSV. i član Harold C. Simmons Comprehensive Cancer Center. „Neki sa metastatskim potencijalom opstaju u cirkulaciji, opstaju u distalnim organima i iniciraju metastaze.“

Metastaze su česte kod većine karcinoma. Kod karcinoma bubrega sa čistim ćelijama (ccRCC), najčešćeg oblika karcinoma bubrega, nove metastatske lezije se često razvijaju nakon uklanjanja primarnog tumora, što je proces koji se naziva metahrona metastaza. Istraživači su znali da se metahrone metastaze mogu javiti mesecima ili godinama kasnije, kada mnogi pacijenti i njihovi lekari veruju da su bez raka. Ali kako se to dešava, nije poznato.

Da bi saznali, dr Malladi i njegove kolege su kreirali mišji model metahronih metastaza implantacijom ljudskih ccRCC ćelija koje su nosile dodatne gene da bi ih naterale da sijaju i da se odupru antibiotiku zvanom higromicin. Posle četiri nedelje, istraživači su hirurški uklonili primarne tumore koji su se formirali na mestu implantacije, a zatim su nastavili da prate životinje za metastaze putem bioluminiscentnog snimanja. Iako nijedan od miševa nije razvio metastatske tumore u narednih pet meseci, istraživači su pronašli žive ćelije u plućima životinja koje su sijale i otporne na higromicin.

Kada su istraživači uzgajali ove latentne metastatske (Lat-M) ćelije sa primarnim tumorskim ćelijama u petrijevim posudama, otkrili su da su primarne tumorske ćelije preuzele smešu i da je više Lat-M ćelija završilo u medijumu za kulturu – oba znaka da je Lat-M ćelija -M ćelije su „izgubile“ u konkurenciji sa primarnim tumorskim ćelijama. Međutim, kada su istraživači sami implantirali Lat-M ćelije kod miševa, oni su efikasno razvili tumore.

„Iako su Lat-M ćelije bile ‘gubitnici’ i izmeštene iz primarnog tumora,“ objasnio je dr Maladi, „one su bile ‘pobednici’ kada su rasle same.“ Ovi nalazi pokazuju da napredovanje bolesti nije nužno vođeno dominantnim agresivnim klonom, već bi moglo biti vođeno nedominantnim, manje pogodnim klonom unutar primarnog tumora.

Dalje istraživanje identifikovalo je gen koji se zove SPARC za koji se činilo da igra ključnu ulogu i u pomeranju Lat-M ćelija i u uspostavljanju na distalnim organima. Kada se SPARC aktivnost smanjila u primarnom tumoru, primećeno je smanjeno pomeranje Lat-M ćelija, dok je iscrpljivanje SPARC-a u Lat-M ćelijama koje su kolonizovale pluća rezultiralo povećanim metastatskim opterećenjem. Dr Maladi je sugerisao da su drugi geni koji čekaju da budu otkriveni verovatno takođe važni u ovom procesu.

Na kraju, rekao je on, profilisanje gena u primarnim tumorima koji su hirurški uklonjeni od pacijenata moglo bi pokazati koje pojedince treba pažljivije pratiti nakon operacije metahronih metastaza. Farmaceutika bi jednog dana mogla da deluje na ove gene kako bi sprečila Lat-M ćelije da napuste primarni tumor, strategija koja može sprečiti metahrone metastaze u nizu karcinoma.