Zagonetna smrt slonova u Zimbabveu: Novi uzrok otkriven nakon trogodišnje istrage

Zagonetna smrt slonova u Zimbabveu: Novi uzrok otkriven nakon trogodišnje istrage

Krajem avgusta 2020., veterinar za divlje životinje Kris Fogin bio je maskiran i secirao slona za kojeg se sumnjalo da je uginuo od antraksa kada je dobio poziv da kaže da je bilo još smrtnih slučajeva.

Sledećeg dana, još pet mrtvih slonova pronađeno je na vrelom suncu Zimbabvea.

Foggin je znao da on i njegov tim ne mogu da dođu do svih mrtvih slonova da bi sakupili obdukcijske uzorke tkiva, ali je sakupio šta je mogao pre nego što su se leševi razgradili.

Do novembra, ukupno 35 afričkih slonova (Lokodonta africana) stradalo je na severozapadu Zimbabvea, odmah preko granice od susedne Bocvane, gde je više od 350 slonova umrlo mesecima ranije.

Zabrinutost je eskalirala, pošto su isključeni krivolov, glad i antraks, prirodna smrtonosna bakterijska bolest. U septembru 2020., vlada Bocvane pripisala je smrt slonova u Bocvani nespecificiranom toksinu cijanobakterije koji je možda kontaminirao pojilište.

Tri godine kasnije, pojavio se drugi krivac za 35 misterioznih smrti slonova u Zimbabveu: bakterija Pasteurella koja liči na soj zvan Bisgaard takson 45, koji je povezan sa drugim infekcijama divljih životinja, ali nije poznato da ubija afričke slonove.

Pregledajući uzorke tkiva u svojoj laboratoriji u Viktorija Fols fondaciji za divlje životinje, Foggin je primetio da je više organa preminulih slonova popucalo krvne sudove, što ga je dovelo do sumnje na hemoragijsku septikemiju ili trovanje krvi.

Većina uzoraka krvi, razmazanih po mikroskopskim predmetima, sadržala je i kolonije bakterija. A uzorci tkiva mozga, jetre i slezine jednog određenog slona dali su jak rast bakterija Pasteurella koje su sumnjivo ličile na Bisgaardov takson 45.

Sve u svemu, šest od 15 uzorkovanih slonova imalo je genetske ili biohemijske dokaze o Bisgaardovom taksonu 45, i nisu otkriveni otrovi, toksini ili virusne infekcije.

„Bakterijska septikemija dodaje rastuću listu pretnji za očuvanje slonova povezanih sa bolestima, uključujući tuberkulozu, antraks… i zlonamerno trovanje“, pišu Fogins i njegove kolege u svom radu, objavljenom u oktobru.

Za sve njihove istrage o izbijanju, međutim, izvor infekcije i put prenosa ostaju nepoznati. Slonovi su veoma društvene životinje i najmanje 11 slonova je umrlo u roku od otprilike 24 sata na površini od oko 50 kvadratnih kilometara, izvještavaju istraživači.

„Bilo je veoma brzo“, rekao je Fogin za National Geographic. „To je bilo ono što je bilo tako dramatično.“

Uzastopne slabe kišne sezone prethodile su izbijanju bolesti, a oblast je bila zahvaćena sušom u vreme kada je došlo do masovnih smrti.

Dakle, jedna od mogućnosti koju istraživači sugerišu je da su uslovi vrućine i suše možda na neki način pokrenuli bakterije, za koje se smatra da bezopasno žive u drugim životinjama, da postanu zarazne ili se šire između slonova.

U 2015. godini, vrsta Pasteurella je ubila oko 200.000 antilopa u centralnom Kazahstanu u uslovima toplotnog talasa.

„Slično višefaktorsko objašnjenje moglo bi da leži u osnovi smrtnosti u Bocvani, gde su slonovi prošli stres zbog krivolova u prethodnim godinama… kao i sušne 2019. godine“, sugeriše tim.

Ali još uvek ima mnogo pitanja koja ostaju neodgovorena o Bisgaardovom taksonu 45 i smrtnosti u Zimbabveu 2020. godine, napisala je veterinarska epidemiolog i koautorka Laura Rosen u nedavnom postu na blogu koji opisuje događaje.

„Još ne znamo kako je bakterija nastala u ovom pejzažu – da li je oduvek bila ovde? Da li se obično nalazi kod slonova, ali nije ranije bila prepoznata?“

Da bi odgovorilo na neka od tih pitanja, Fond za zaštitu divljih životinja Viktorija Fols je sada opremljen za testiranje taksona Pasteurele Bisgard 45. Organizacija planira da nastavi da traži bakteriju u slonovima i velikim mesožderima, nakon što ponovo pregleda uzorke prethodnih smrti slonova.

„Pronalaženje septikemije kao uzroka iznenadne smrtnosti ovde daje veterinarima divljih životinja i čuvarima prirode novu i važnu diferencijalnu dijagnozu koju treba razmotriti u budućnosti“, piše Rosen.