Klimatske promene remete mreže planktona u jezerima

Klimatske promene remete mreže planktona u jezerima

Zahvaljujući jedinstvenom skupu podataka iz deset švajcarskih jezera, međunarodni tim istraživača na čelu sa Eavagom uspeo je da rekonstruiše čitave ekološke mreže planktona i utvrdi kako one reaguju na klimatske promene i nivoe fosfata. Rezultati teraju da sednete i obratite pažnju.

U većini jezera postoje milioni malih stvorenja koja uglavnom ostaju skrivena od naših očiju. Zajedničko im je to što su suspendovani u vodi i kreću se sa strujom. Zbog toga se, zajedno, zovu plankton, što na grčkom znači „onaj koji luta okolo“. Ne samo da među planktonom postoji neverovatna raznolikost veličina i oblika, već i načina života.

Biljni plankton (fitoplankton), koji uključuje zelene alge i dijatomeje, koriste sunce kao izvor energije i proizvode supstance koje su im potrebne za rast uz pomoć sunčeve svetlosti, CO 2 i vode. Ovi primarni proizvođači čine osnovu mreže ishrane u vodnim tijelima. Prvi koji imaju koristi od njih su životinjski plankton (zooplankton), koji uključuje, na primer, male rotifere i cilijate ili vodene buve koje pasu na algama. Ova stvorenja, zauzvrat, obezbeđuju hranu za predatorske vrste zooplanktona — koje kasnije jedu veći grabežljivci kao što su ribe.

Ali međusobna igra nije ograničena na jelo i bivanje. Vrste takođe komuniciraju jedna sa drugom, na primer, takmičeći se za izvore hrane ili kada mogu bolje da napreduju pod zaštitom druge vrste. Sve ove višestruke interakcije ne samo da regulišu mrežu hrane, već i obezbeđuju stabilnost celom vodenom ekosistemu.

Uprkos velikom značaju ove veoma složene planktonske mreže, malo je istraživanja urađeno o tome kako ona reaguje na dve najvažnije antropogene pretnje — klimatske promene i unos hranljivih materija izazvan prekomernim đubrenjem. Znamo da više temperature vode i promenljive koncentracije fosfata utiču na obilje i raznovrsnost zajednica planktona u našim jezerima. Međutim, još uvek je uglavnom nepoznato kako to utiče na interakcije između vrsta.

Institut za vodena istraživanja Eavag je sada po prvi put uspeo da pruži potkrepljene izjave o ovoj temi. Rezultati su nedavno objavljeni u časopisu Nature Climate Change. Eva Merz, ekolog i prvi autor studije, rezimira: „Otkrili smo da zagrevanje jezera, kao što smo primetili poslednjih decenija, smanjuje interakcije u mreži planktona. Ima manje interakcija i one su slabije. Ovaj pad je posebno izraženo kada jezera istovremeno imaju visoke nivoe fosfata.“

Ako se sadržaj hranljivih materija u vodnom telu poput Ciriškog jezera čak i neznatno poveća, to bi već moglo imati dramatične posledice po celu mrežu u svetu koji se zagreva i destabilizovati ekosistem. Prema Mercu, ovo bi moglo da ugrozi ne samo gubitak vrsta, već i pad usluga ekosistema – kao što je niži kvalitet vode zbog sve većeg cvetanja cijanobakterija ili pad populacije riba usled promena u mreži hrane.

Ova studija je omogućena zahvaljujući skupu podataka koji je verovatno jedinstven te vrste. Merc je imala na raspolaganju uzorke planktona iz deset švajcarskih predalpskih jezera, kao i izmerene vrednosti temperature vode i nivoa fosfata, koje su kantoni prikupljali mesečno u periodu od 1977. do 2020. godine i stavljali na raspolaganje Eavagu. Inovativnom analizom podataka, Eva Merz je uspela da rekonstruiše čitave ekološke mreže planktona i utvrdi njihov odnos sa nivoom fosfata i temperaturom vode.

Studija bi mogla značiti dvostruku dodatnu vrijednost za kantone. „S jedne strane, zadovoljstvo im je da vide da se koriste podaci koje su pažljivo prikupljali tokom toliko godina. S druge strane, zainteresovani su i za rezultate“, kaže Merc i ističe veoma dobru saradnju. sa vlastima.

Studija takođe daje konkretne preporuke za praktičnu primenu: „Da bismo sprečili da se mreže hrane u jezerima još više pogoršavaju, morali bismo da ublažimo globalno zagrevanje s jedne strane i strogo kontrolišemo unos hranljivih materija s druge. Ako stalno pratimo zajednice planktona , možemo bolje da predvidimo velike promene u ekosistemu. Naša studija pokazuje da su male paše kao što su trepavice ili rotiferi važni pokazatelji takvih promena. Shodno tome, trebalo bi da budu uzorkovani u budućim programima praćenja jezera.“