Klimatske promene i dalje pogoršavaju požare, naučnici to zovu „nova abnormalnost“

Klimatske promene i dalje pogoršavaju požare, naučnici to zovu „nova abnormalnost“

Bio je to miris koji je prizivao sećanje. I za Emili Kuhlbauer u Severnoj Karolini i Rajana Bomba u Čikagu. Bio je to dim od šumskih požara, miris sve toplijeg i povremeno zapaljenog sveta.

Kuchlbauer je imala uspomene na iznenađenje kada je pre tri godine prekrila njen automobil čađi kada je nedavno diplomirala na fakultetu u San Dijegu. Bomba je imala deja vu iz San Franciska, gde je vazduh bio tako gust od dima da su ljudi morali da se maskiraju. Shvatili su da su u Kaliforniji ostavili brige oko požara, ali Kanada koja gori od mora do mora koje se zagreva donela je jedan od visceralnih efekata klimatskih promena kući na mesta koja su se nekada činila imunim.

„Osećaj je bio veoma apokaliptičan, jer u Kaliforniji dijalog je kao: ‘Oh, to je normalno. Ovo se dešava upravo na zapadnoj obali’, ali ovde nije normalno“, rekao je Kuhlbauer.

Kako se klima na Zemlji nastavlja da se menja od gasova koji zadržavaju toplotu i izbacuju se u vazduh, sve je manje ljudi van domašaja dima koji se diže i smrtonosna, kažu naučnici. Već sada požari gutaju tri puta više u Sjedinjenim Državama i Kanadi svake godine nego 1980-ih, a studije predviđaju da će se požar i dim pogoršati.

Iako se mnogi ljudi koji su izloženi lošem vazduhu možda pitaju da li je to „nova normalnost“, nekoliko naučnika je izjavilo za Asošijeted pres da izričito odbacuju svaku takvu ideju jer ova fraza zvuči kao da se svet promenio na novi i stabilan obrazac ekstremni događaji.

„Da li je ovo nova normalnost? Ne, to je nova abnormalnost“, rekao je klimatski naučnik sa Univerziteta u Pensilvaniji Majkl Man. „I dalje se pogoršava. Ako nastavimo da zagrevamo planetu, nećemo se smestiti u neko novo stanje. To je stalno pokretna osnova za sve gore i gore.“

Toliko je loše da bi možda trebalo ponovo razmisliti o terminu „divlji požar“, predložila je viši naučnik Centra za istraživanje klime Vudvel Dženifer Frensis.

„Ne možemo ih više zvati požarima“, rekao je Fransis. „U određenoj meri jednostavno nisu, nisu divlje. Više nisu prirodne. Samo ih činimo verovatnijim. Činimo ih intenzivnijim.“

Nekoliko naučnika je za AP izjavilo da će se problem dima i šumskih požara progresivno pogoršavati sve dok svet značajno ne smanji emisije gasova staklene bašte, što se nije dogodilo uprkos godinama međunarodnih pregovora i visokim ciljevima.

Požari u Severnoj Americi se generalno pogoršavaju, spaljuju sve više zemlje. Čak i pre jula, tradicionalno najprometnijeg požarnog meseca u zemlji, Kanada je postavila rekord za većinu izgorelih površina sa 31.432 kvadratnih milja (81.409 kvadratnih kilometara), što je skoro 15% više od starog rekorda.

„Ovakva godina bi se mogla desiti sa klimatskim promenama ili bez njih, ali su temperature zagrevanja učinile to mnogo verovatnijim“, rekao je A. Park Vilijams, bioklimatolog sa UCLA koji proučava vatru i vodu. „Vidimo, posebno širom Zapada, velika povećanja izloženosti dimu i smanjenje kvaliteta vazduha koji se mogu pripisati povećanju aktivnosti požara.

Brojne studije povezuju klimatske promene sa povećanjem požara u Severnoj Americi jer globalno zagrevanje povećava ekstremne vremenske uslove, posebno sušu i uglavnom na Zapadu.

Kako se atmosfera suši, ona usisava vlagu iz biljaka, stvarajući više goriva koje gori lakše, brže i sa većim intenzitetom. Zatim dodajete još udara groma iz više oluja, od kojih su neki suvi udari groma, rekao je kanadski naučnik za požare Majk Flanigan sa Univerziteta Thompson Rivers u Britanskoj Kolumbiji. Sezona požara je sve duža, počinje ranije i traje kasnije zbog toplijeg vremena, rekao je on.

„Moramo da naučimo da živimo sa vatrom i dimom, to je nova realnost“, rekao je Flanigen.

Ronak Bhatia, koji se preselio iz Kalifornije u Ilinois na koledž 2018. godine, a sada živi u Čikagu, rekao je da je u početku izgledalo kao šala: dim od požara prati njega i njegove prijatelje sa Zapadne obale. Ali ako se nastavi, više neće biti tako smešno.

„To vas tera da razmišljate o klimatskim promenama i o tome kako bi one suštinski mogle da utiču, znate, bilo gde“, rekao je Bhatia. „Nije samo problem Kalifornije ili Australije. To je problem svuda.“

Šumski požari u SAD u proseku sada pale oko 12.000 kvadratnih milja (31.000 kvadratnih kilometara) godišnje, što je otprilike veličina Merilenda. Od 1983. do 1987. godine, kada je Nacionalni međuagencijski vatrogasni centar počeo da vodi statistiku, godišnje je gorelo samo oko 3.300 kvadratnih milja (8.546 kvadratnih kilometara).

Tokom proteklih pet godina, uključujući rekordno nisku 2020. godinu, Kanada je u proseku izgorela 12.279 kvadratnih milja (31.803 kvadratna kilometra), što je tri i po puta više od proseka od 1983. do 1987. godine.

Tip požara koji je ove godine viđen u zapadnoj Kanadi je u količinama koje su naučnici i kompjuterski modeli predvideli za 2030-e i 2040-te. A istočna Kanada, gde kiša češće pada, nije trebalo da bude povremeno ovakva požarna godina sve do sredine 21. veka, rekao je Flanigen.

Ako kanadski istok gori, to znači da će na kraju, i verovatno pre nego što su istraživači mislili, i istočne američke države takođe, rekao je Flanigen. On i Vilijams ukazali su na razorne požare u Getlinburgu, u državi Tenesi, u kojima je poginulo 14 ljudi 2016. tokom kratke suše na istoku.

Amerika je gorela mnogo više u prošlosti, ali to je zato što ljudi nisu pokušavali da zaustave požare i bili su manje pretnja. Zapad je imao veće i redovne požare sve do sredine 19. veka, sa više naseljavanja zemljišta, a zatim je američka vlada pokušavala da ugasi svaki požar nakon velikog požara u Jeloustonu 1910, rekao je Vilijams.

Otprilike od 1950-ih, Amerika je prilično svela šumske požare na minimum, ali to nije bio slučaj od otprilike 2000. godine.

„Mislili smo da imamo to pod kontrolom, ali nismo“, rekao je Vilijams. „Klima se toliko promenila da smo izgubili kontrolu nad njom.

Što je Arktik topliji i što se više snega i leda topi – Arktik se zagreva tri puta brže od ostatka Zemlje – razlike tokom leta između Arktika i srednjih geografskih širina su sve manje. To omogućava mlaznoj struji vazduha visoko iznad zemlje da krivuda i zaglavi, produžavajući vremenske napade, rekli su Man i Fransis. Drugi naučnici kažu da čekaju više dokaza o uticaju vremenskih nepogoda.

Nova studija objavljena 23. juna povezuje zaglavljeni vremenski obrazac sa smanjenim snežnim pokrivačem u Severnoj Americi u proleće.

Za ljude izložene gadnom vazduhu od dima šumskih požara, sve veće pretnje po zdravlje su deo nove stvarnosti.

Šumski požari godišnje izlažu oko 44 miliona ljudi širom sveta nezdravom vazduhu, uzrokujući oko 677.000 smrtnih slučajeva godišnje, od čega je skoro 39 odsto dece, prema studiji iz Ujedinjenog Kraljevstva iz 2021.

Jedna studija koja je proučavala desetak godina izloženosti požaru dimu u državi Vašington pokazala je povećanje od 1% svih uzrasta u izgledima za netraumatičnu smrt istog dana kada je dim pogodio područje i 2% za dan kasnije. Rizik od respiratorne smrti skočio je 14% i čak više, 35%, za odrasle od 45 do 64 godine.

Na osnovu recenziranih studija, Institut za zdravstvene efekte procenio je da je glavni zagađivač dima izazvao 4 miliona smrtnih slučajeva širom sveta i skoro 48.000 smrtnih slučajeva u SAD u 2019.

Sićušne čestice koje čine glavni zagađivač dima od šumskih požara, nazvane PM2,5, prave su veličine da se ugrade duboko u pluća i apsorbuju u krv. Ali dok je njihova veličina privukla pažnju, njihov sastav je takođe važan, rekao je Kris Ebi, naučnik o klimi i zdravlju sa Univerziteta u Vašingtonu.

„Pojavljuju se dokazi da je toksičnost dima PM2,5 od šumskog požara toksičnija od onog što izlazi iz izduvnih cevi“, rekao je Ebi.

Kaskada zdravstvenih efekata može postati rastući problem nakon šumskih požara, uključujući i niz vetar od izvora, rekao je Ed Avol, profesor emeritus na Medicinskom fakultetu Keck na Univerzitetu Južne Kalifornije.

Osim nadraženih očiju i grebanja grla, udisanje dima od požara takođe može stvoriti dugoročne probleme po celom telu. Avol je rekao da to uključuje respiratorne efekte, uključujući astmu i HOBP, kao i uticaj na funkciju srca, mozga i bubrega.

„Dugoročno gledano, klimatske promene i nažalost dim od šumskih požara ne nestaju jer zaista nismo uradili dovoljno brzo da napravimo razliku“, rekao je Avol, dodajući da iako ljudi mogu da preduzmu korake poput maskiranja ili korišćenja filtera za vazduh da bi pokušali da se zaštite, mi smo na kraju „iza krivine u smislu reagovanja na to“.