Klima i geografija razvijaju  veze između džinovskih stabala i ljudi

Klima i geografija razvijaju veze između džinovskih stabala i ljudi

Džinovska stabla su najveći i najduži živi organizmi na Zemlji i igraju važnu ekološku ulogu u svetu prirode. Štaviše, ljudska društva prepoznaju relativno velika stabla i postavljaju ih u značajne sociokulturne uloge. Džinovska drveća, koja su stekla jedinstvene identitete, često ih nazivaju lokalni ljudi, mogu izazvati osećaj strahopoštovanja i postati predmet vere.

Na ovaj način, džinovsko drveće ima duhovnu vezu sa lokalnim stanovništvom i podstiče društvenu koheziju među njima; stoga, vezanost i identifikacija sa džinovskim drvećem olakšavaju duhovno blagostanje ljudi. Drugim rečima, džinovsko drveće pruža različite duhovne ekosistemske usluge koje koriste duhovnom blagostanju ljudskih društava. Međutim, razvoj duhovnih veza između džinovskih stabala i ljudskih bića još nije otkriven.

Poznato je da geografija i klima utiču na starost, veličinu i druga svojstva drveća. Opisivanje obrazaca i otkrivanje pozadinskih procesa je glavna tema u makroekologiji, koja se fokusira na velike prostorne i vremenske ekološke obrasce. Prethodne studije su sugerisale da drveće sa izuzetnim svojstvima (npr. velika veličina i starost) obično dobijaju jedinstvena imena i da se priznaju kao sveto.

Druge studije sugerišu da je religija povezana sa klimatskim i geografskim kontekstom. Shodno tome, na veličinu i distribuciju drveća i pružanje usluga duhovnog ekosistema mogu uticati makroekološki procesi (npr. geografija i klima). Odgovarajuća metodologija koja može istovremeno razmotriti više hipoteza može se koristiti za otkrivanje ovih nepoznatih procesa mogla bi se otkriti iz makroekološke perspektive.

Makroekološka studija koju je sproveo Riosuke Nakadai (Nacionalni institut za proučavanje životne sredine, Japan) koristila je modeliranje strukturne jednačine (SEM) sa 38.994 zapisa gigantskih drveća iz 237 vrsta širom Japana kako bi pokazala da klimatska varijabla, kao što su godišnje padavine i temperatura, i geografske varijable, kao što su geografska širina i nadmorska visina, mogu da utiču na verovatnoću da budete objekat vere i da dobijete jedinstveno ime za džinovsko drveće direktno i indirektno preko svojstava drveta (npr. veličine i starosti).

Na primer, i obim stabla i starost drveta bili su dve najveće uticajne varijable za verovatnoću da drvo postane predmet vere i dobije jedinstveno ime. Obim stabla i starost takođe su bili u snažnoj korelaciji sa klimatskim faktorima. Najinteresantniji odnos je bio da je verovatnoća da drvo bude predmet vere i da dobije jedinstveno ime imala tendenciju povećanja sa manjim godišnjim padavinama.

Obožavanje džinovskog drveća u Japanu je delimično povezano sa „molite se za kišu“ (雨乞い; „Amagoi“ na japanskom), a neka drveća čak imaju povezana imena. Stoga su rezultati SEM-a po komadima snažno konzistentni sa prethodnim empirijskim nalazima. Uzgoj pirinča je bio temelj tradicionalnog japanskog društva, a obilje ili neuspeh usjeva pirinča bilo je pitanje velike zabrinutosti direktno povezano sa životom i smrću. Među različitim klimatskim faktorima, suša je bila najjači faktor u razornom padu prinosa pirinča.

Ova studija o džinovskom drveću na japanskom arhipelagu je prva koja jasno pokazuje odnos između usluga duhovnih ekosistema i osnovnih makroekoloških procesa, koje je ranije bilo teško kvantifikovati. Ovi nalazi daju polaznu tačku za dalje razjašnjenje duhovne veze između ljudi i biodiverziteta, kao i pokretačkih procesa koji stoje iza ove veze.

Ova studija sugeriše potencijalne uticaje klimatskih promena na duhovne veze između džinovskih stabala i ljudskih bića. Sprečavanje gubitka takvih usluga duhovnog ekosistema, čija uloga i značaj za ljudsko društvo ostaju nejasni, zahteva dalje istraživanje.