‘Kao rana Zemlja’: Naučnici pronašli planetu utopljenu u okeanu lave

‘Kao rana Zemlja’: Naučnici pronašli planetu utopljenu u okeanu lave

Egzoplaneta otkrivena na samo 73 svetlosne godine od nas nudi uvid u to kako bi beba Zemlja mogla izgledati – da je bila zaključana u užasnoj orbiti sa svojom zvezdom.

Svet je nazvan HD 63433 d, novorođena egzoplaneta koja je samo za mrvicu veća od Zemlje, kruži oko zvezde koja je kao Sunce. To je najmanja planeta koju smo do sada pronašli i koja je stara manje od 500 miliona godina, redak prozor u formiranje planeta sličnih našem svetu, ali ne u potpunosti.

Zemlja je jedini svet za koji znamo da ima život. Učenje o različitim načinima na koje se planete slične Zemlji mogu formirati i razvijati, posebno oko zvezda sličnih Suncu, pomaže naučnicima da otkriju sastojke koji omogućavaju da se život pojavi negde drugde u Univerzumu.

HD 63433 d je i veoma sličan i veoma različit od Zemlje, što znači da predstavlja veličanstvenu priliku. I razlikuje se od Zemlje na neke prilično uzbudljive ekstremne načine.

„To je korisna planeta jer može biti poput rane Zemlje“, kaže astrofizičarka Melinda Soares-Furtado sa Univerziteta Viskonsin-Medison, koja je zajedno sa astronomom Benjaminom Kapirantom sa Univerziteta Floride vodila istraživanje.

„Iako je zaista u bliskoj orbiti, možemo da koristimo naknadne podatke za traženje dokaza o ispuštanju gasova i atmosferskom gubitku koji bi mogli biti važna ograničenja u tome kako se zemaljski svetovi razvijaju. Ali tu se sličnosti završavaju – i završavaju dramatično.“

Svet veličine Zemlje otkriven je tokom istraživanja pomoću teleskopa TESS za lov na egzoplanete koji zuri u zvezde, tražeći slabe, pravilne padove zvezdane svetlosti koji signaliziraju prisustvo egzoplanete u orbiti. Merenjem različitih efekata koje egzoplaneta ima na svetlost zvezde, astronomi mogu da odrede njenu veličinu i masu.

HD 63433 je zvezda žuti patuljak koja je prilično veličine i mase Sunca, sa sličnim temperaturnim profilom. Ali on je mnogo, mnogo mlađi, star nešto više od 400 miliona godina, u poređenju sa 4,5 milijardi godina Sunca. HD 63433 je, u zvezdanom smislu, samo beba; kao i egzoplanete koje kruže oko njega. Do sada su pronađene tri egzoplanete – dva mini-Neptuna, primećena 2020. godine, i HD 63433 d.

Podaci o tranzitu – oni koji padaju u svetlost zvezda dok orbitira – pokazuju da je HD 63433 d 1,1 puta veći od poluprečnika Zemlje. Još ne znamo njegovu masu, ali ta fizička veličina snažno implicira zemaljski sastav, stenoviti svet poput Zemlje, Marsa ili Venere.

Egzoplaneta se okreće oko svoje zvezde na izuzetno uskoj orbiti, jednom u 4,2 dana. To znači da su on i njegova zvezda izuzetno blizu, toliko blizu da je HD 63433 d verovatno plimski zaključan, sa jednom stranom uvek okrenutom ka zvezdi. Pošto ta jedna hemisfera uvek prima punu količinu toplote od zvezde, njena površina je verovatno stalno more rastopljenog kamena, kažu naučnici, sa dnevnom temperaturom od 1.570 Kelvina (1.297 Celzijusa ili 2.366 Farenhajta).

To je u suštini ogroman okean lave.

Zemlja, naravno, nikada nije bila ovako blizu Suncu, ali je mogla da dostigne temperaturu do 2.300 Kelvina, nakon sudara koji je odlomio deo planete da bi se formirao Mesec.

Još uvek mnogo toga ne znamo o HD 63433 d; tim se nada da će nam naknadne studije reći nešto više o tome, uključujući njegovu masu; ovo će, zauzvrat, omogućiti naučnicima da izračunaju njegovu gustinu, što nam može reći od čega je egzoplaneta napravljena. Možda bismo čak mogli da utvrdimo da li ima atmosferu i šta ta atmosfera ima u sebi.

„Ovo je naše solarno dvorište, i to je nekako uzbudljivo“, kaže Soares-Furtado. „Kakve informacije može dati zvezda ovako bliska, sa tako pretrpanim sistemom oko sebe? Kako će nam to pomoći dok idemo dalje da tražimo planete među možda 100 drugih, sličnih zvezda u ovoj mladoj grupi čiji je deo ?“

HD 63433 d je najbliža poznata egzoplaneta Zemlji sa poluprečnikom sličnim Zemlji koji kruži oko mlade zvezde. Mnogo toga ovaj svet tek treba da nas nauči; nadamo se da ćemo čuti više o tome u narednim mesecima.

Istraživanje je objavljeno u časopisu The Astronomical Journal.