Kanadski istraživači kreiraju bio-mastilo za 3D štampanje srčanih zalistaka

Kanadski istraživači kreiraju bio-mastilo za 3D štampanje srčanih zalistaka

U proboju u pedijatrijskoj nauci o srcu, kanadski istraživači su uspešno proizveli bio-mastilo koje bi se jednog dana moglo koristiti za štampanje funkcionalnih, izdržljivih srčanih zalistaka, nudeći nadu za poboljšanje prognoze dece sa srčanim manama.

Otkriće načina za 3D štampanje funkcionalnih srčanih zalistaka je u Istraživačkom centru CHU Sainte-Justine od strane docenta medicine Univerziteta u Montrealu Houmana Savojija i njegovog studenta Arman Džafari.

Rezultati njihovog istraživanja objavljeni su u časopisu Napredni funkcionalni materijali.

Inženjering tkiva se može koristiti za stvaranje živih tkiva i organa kombinovanjem biomaterijala sa ćelijama. Za razliku od mehaničkih srčanih zaliska, projektovani biomimetički zalisci mogu se razvijati i rasti sa primaocima. Takva tkiva i organi bi jednog dana mogli biti proizvedeni pomoću 3D štampača, sa pravim bio-mastilom, kao što su to razvili Savoji i njegove kolege.

„Moj tim je pokazao da se mastilo sastavljeno od polivinil alkohola, želatina i k-karagenana može koristiti za štampanje srčanih zalistaka koji se pravilno otvaraju i zatvaraju i ima in vitro i in vivo biokompatibilnost i antitrombogena svojstva“, objasnio je on. „Oni dobro funkcionišu u fiziološkom okruženju kao što je ljudsko telo, iu veličini za odrasle i za decu.“

Ovo jedinjenje takođe obezbeđuje strukturu (nazvanu „skela“) u kojoj matične ćelije mogu potencijalno da rastu sve dok ih ne zameni potpuno živo tkivo. Još bolje, u laboratorijskim testovima, zalisci su izazvali manje štetnih efekata od mehaničkih ili životinjskih ventila koji se trenutno koriste kod pacijenata.

„Ovi rezultati sugerišu da naši zalisci mogu biti povezani sa manjim rizikom od komplikacija od onih koji se trenutno koriste u transplantaciji“, rekao je Džafari. „A pošto su ovo biomimetička veštačka tkiva, ona potencijalno mogu rasti sa transplantiranim detetom, ograničavajući potrebu za ponovljenom operacijom.“

Tokom narednih nekoliko godina, naučnici planiraju da nastave svoje istraživanje kroz in vivo ispitivanja, sa krajnjim ciljem da se ova tehnologija jednog dana stavi na raspolaganje za upotrebu u stvarnom, hirurškom okruženju.