Kalifornijski kondor (Gymnogyps californianus) je vrsta koja se suočava sa brojnim izazovima, uključujući ljudske aktivnosti koje su uticale na njihov opstanak. U novoj studiji objavljenoj u časopisu Journal of Raptor Research, istraživači su koristili statističko modelovanje u kombinaciji sa GPS praćenjem kako bi procenili uspeh gnežđenja kondora. Ova metoda je pokazala tačnost od 97% u proceni sudbine 63 od 65 gnezda.
Kondori se šire izvan svojih upravljačkih centara, često na privatnim ili teško dostupnim zemljištima. Ova vrsta, koja se još uvek oslanja na ljudsko upravljanje, može imati koristi od ovakvih alata kako bi se pratilo zdravlje divljih populacija i donosile bolje odluke o očuvanju. Metode korišćene u ovoj studiji mogu se primeniti i na druge vrste divljih životinja koje je teško pratiti.
Kalifornijski kondor je veliki lešinar težak do 9 kilograma, sa rasponom krila od devet stopa. Do 1982. godine, u divljini je ostalo samo 22 ptice. Nakon rigoroznog programa uzgoja i reintrodukcije, prvi pojedinac uzgajan u zatočeništvu pušten je u Venturi, Kalifornija, 1992. godine, a danas postoji više od 350 slobodno letećih kondora.
Autori studije, dr. Andrea Blackburn iz zoološkog vrta u Santa Barbari i dr. Joseph Eisaguirre iz Geološke službe SAD-a, koristili su model koji je ranije primenjen na zlatnim orlovima kako bi procenili uspeh gnežđenja kalifornijskih kondora od 2015. do 2022. godine. Korišćenjem podataka o praćenju, kodirali su kretanja ptica i uneli ih u model, koji je daljinski određivao da li se par kondora brine o gnezdu i koliko dugo.
Rezultati modela su potvrđeni terenskim posmatranjima i snimcima sa kamera, što je omogućilo timu da sa sigurnošću zaključi stope uspeha gnežđenja za pojedinačne parove i populaciju južnog Kalifornije u celini. U budućnosti, tim planira da uvede nove faktore u svoj model, kao što su starost roditelja ili status zaštite izabranog gnezdenja.
Blackburn naglašava da se nadaju da će uvesti faktore koji će „povećati razumevanje kako upravljačke akcije, poput davanja hrane, utiču na ishode gnežđenja kondora.“ Takođe, planiraju da koriste ovaj model kako bi „smanjili prisustvo na terenu i time minimizovali ometanje kondora i vlasnika zemljišta.“
Kalifornijski kondori su lešinari i mogu funkcionisati kao bioindikatori zdravlja svog okruženja, jer se susreću sa različitim tipovima leševa i, samim tim, unose toksične supstance poput olova iz potrošene municije i DDE pesticida. Ako akcije očuvanja dovedu do samoodrživih populacija kondora u južnoj Kaliforniji i drugim delovima njihovog staništa, te zajednice će ponovo dobiti dragocenog člana svoje divlje faune.
