Kako mora postaju toplija, tropske vrste se pomeraju dalje od ekvatora

Kako mora postaju toplija, tropske vrste se pomeraju dalje od ekvatora

Klimatske promene uzrokuju da se tropske vrste u okeanu pomeraju od ekvatora ka polovima, dok se vrste u umerenim uslovima povlače. Ovo masovno kretanje morskog života, nazvano tropikalizacija, dovodi do niza posledica po ekosisteme i biodiverzitet i ima potencijal da utiče na globalnu ekonomiju.

Moje kolege i ja smo nedavno identifikovali i pregledali 215 naučnih radova vezanih za tropsku populaciju objavljenih između 2003. i 2023. Naš rad, koji je sada objavljen u časopisu Trends in Ecologi and Evolution , otkriva obim kretanja ove vrste i pokazuje koliko su rasprostranjene njegove posledice biti.

Tropkalizacija je globalni trend, podstaknut povećanjem temperature mora i morskim toplotnim talasima izazvanim klimatskim promenama. To je posebno očigledno u regionima gde jake struje otiču dalje od ekvatora. Na primer, struja Kurošio u zapadnom Pacifiku pomogla je određenim koralima i ribama da se presele iz tropskih krajeva u umerene japanske vode.

Međutim, i drugi regioni sveta u kojima nema takvih struja takođe mogu doživeti tropsku pojavu. Značajan primer je drveće mangrova koje se širi ka severu duž obale Floride kako zimske temperature rastu. Ova stabla su obično osetljiva na uslove smrzavanja, ali sada mogu da prežive na višim geografskim širinama, gde zamenjuju slane močvare.

Tropikalizacija obuhvata širok spektar morskog života od velikih grupa koje formiraju staništa kao što su korali, alge ili drveće mangrova, do morskih puževa, gmizavaca, pa čak i sisara, između mnogih drugih. Ipak, uključene vrste obično imaju neke zajedničke stvari.

Oni koji su u stanju da se presele u mora koja se zagrevaju, kao što su neki morski puževi ili ribe koralnih grebena, su dobri raspršivači, obično sposobni da putuju dalje u potrazi za pogodnim staništem. Istovremeno, tropske vrste koje su opštije u tome šta jedu i kako se ponašaju mogu bolje da rade u svom novom rasponu. Na primer, ribe koralnog grebena sa širom ishranom su uspešnije u uspostavljanju u novom opsegu jer je veća verovatnoća da će pronaći izvor hrane.

Tropikalizacija može uticati na pojedinačnu populaciju, čitavu vrstu ili čak čitave ekosisteme. Na primer, kako se ribe biljojedi udaljavaju od ekvatora, one jedu puno algi koje nađu u svom novom domu. Ovo stvara dodatni prostor za korale da se nasele u ovoj oblasti, doprinoseći daljoj tropikalizaciji. I kako se tropske morske kornjače i dugongi (rođaci lamantina) šire ka jugu duž zapadne obale Australije, očekuje se da će svojom konzumacijom znatno povećati pritisak na ionako ranjive livade morske trave.

Neke životinje prilagođavaju svoje ponašanje. Na primer, kako tropske ribice idu dalje od ekvatora duž jugoistočne Australije, one počinju da formiraju jata sa umerenim vrstama umesto da se drže svojih uobičajenih grupa tropskih vršnjaka. Smatra se da je ova promena u ponašanju povezana sa tim da žive duže i postaju sve veći.

Nedavna istraživanja su upravo počela da otkrivaju genetske i evolucione posledice tropkalizacije. Na primer, ako se umerene vrste potisnu, to može dovesti do gubitka jedinstvene genetske raznovrsnosti, što može ostaviti populaciju manje sposobnom da se prilagodi budućim promenama. U međuvremenu, neke vrste umerenih područja već se prilagođavaju novim tropskim susedima. Na primer, primećeno je da se vulkanske školjke u umerenim vodama kod Donje Kalifornije u Meksiku „savijaju“ da bi se odbranile od tropskih predatorskih puževa.

Da li su posledice tropkalizacije pozitivne ili negativne zavisiće od geografskog regiona i zainteresovanih strana u pitanju. Široko rasprostranjeno kretanje morskog života već utiče na globalno ribarstvo, a regioni poput zapadnog Tihog okeana doživljavaju povećan ulov tropskih vrsta. Međutim, tropikalizacija takođe dovodi do gubitka komercijalno važnih vrsta u umerenom pojasu i povećanja neciljnih vrsta koje se slučajno hvataju tokom ribolova.

U međuvremenu, proliferacija drveća mangrova doprinosi povećanom skladištenju i sekvestraciji ugljenika, u poređenju sa umerenim slanim močvarama koje zamenjuju. A ekspanzija harizmatičnih tropskih vrsta kao što su korali i živopisni morski život koji oni ugošćuju, mogla bi pomoći lokalnim privredama kroz povećani turizam.

Kako se odvija najnoviji samit UN o klimi, naša klima koja se menja znači da nam je hitno potrebno više istraga o tropikalizaciji i bolje informisane akcije da bismo se suočili sa njom. Dok postojeća istraživanja bacaju svetlo na njegove ekološke uticaje, i dalje postoje značajne praznine u razumevanju njegovih evolucionih posledica i njihove interakcije sa složenim socioekonomskim uticajima. Tropkalizacija je svetski fenomen koji se trenutno dešava i zahteva našu pažnju.