Redovni čitaoci portala ScienceAlert verovatno su već upoznati sa širokom rasprostranjenošću mikroplastike, koja se može naći u ljudskom tkivu, drevnim stenama i flaširanoj vodi. Međutim, nedavno istraživanje sprovedeno na Autonomnom univerzitetu u Barseloni u Španiji otkriva da jedna obična kesica čaja može osloboditi milijarde mikro- i nanoplastičnih čestica u vodu u koju se potopi.
Ove brojke mogu delovati iznenađujuće visoko, ali su u skladu sa prethodnim istraživanjima koja su se bavila kombinacijom plastike i visokih temperatura, poput onih koje se koriste prilikom zagrevanja hrane u mikrotalasnoj. To nas podseća na to koliko je rasprostranjena prisutnost mikro- i nanoplastike u okolini.
Mikrobiolog Alba Garsija-Rodriges sa Autonomnog univerziteta u Barseloni ističe važnost inovativnog pristupa karakterizaciji ovih zagađivača kroz primenu najsavremenijih tehnika. Ovo je ključan korak ka boljem razumevanju potencijalnih uticaja ovih čestica na ljudsko zdravlje.
Prethodna istraživanja su već izazvala zabrinutost zbog količine i mogućeg uticaja sintetičkih čestica iz kesica čaja na zdravlje. U ovom istraživanju, naučnici su se potrudili da pruže detaljniji uvid, koristeći kesice čaja koje se komercijalno prodaju.
Korišćenjem laserskih tehnika za merenje brzine i rasejanja svetlosti, dobijena je precizna slika hemijskih i fizičkih karakteristika čestica oslobođenih iz kesica čaja.
Testirane su tri vrste kesica čaja. Kesice napravljene od polipropilena oslobađale su oko 1,2 milijarde čestica po mililitru, prosečne veličine 136,7 nanometara. Celulozne kesice oslobađaju prosečno 135 miliona čestica po mililitru, veličine oko 244 nanometra. Najlon-6 kesice čaja obično su ispuštale 8,18 miliona čestica po mililitru, prosečne veličine 138,4 nanometra.
Pored toga, istraživači su proučavali kako mikro- i nanoplastične čestice reaguju sa ljudskim crevnim ćelijama, otkrivajući da ćelije koje proizvode sluz apsorbuju dovoljne količine plastike da bi ona mogla dopreti do ćelijskog jezgra. Ovo otkriće je od značaja za procenu potencijalnih uticaja plastike na ljudsko zdravlje dok se ove čestice prenose kroz naša tela.
Istraživači naglašavaju da polimerni sastav mikro- i nanoplastike značajno utiče na njihove biološke interakcije, što rezultira različitim efektima na organe, tkiva i ćelije. Ove razlike mogu dovesti do specifičnih obrazaca akumulacije, profila toksičnosti, imunoloških odgovora, kao i dugoročnih zdravstvenih efekata poput genotoksičnosti i kancerogenosti.
Tim istraživača poziva na standardizaciju upotrebe plastike u ambalaži hrane kako bi se zaštitilo javno zdravlje. Dok ostaje mnogo neodgovorenih pitanja o uticaju mikro- i nanoplastike, sve više dokaza ukazuje na to da prisustvo ovih sićušnih plastičnih čestica može ugroziti ekosisteme i ljudsko zdravlje.
Stručnjaci smatraju da mikroplastika i nanoplastika mogu poremetiti normalne funkcije ćelija i povećati rizik od infekcija. Takođe, primećeno je prisustvo plastike u crevima, što je povezano sa stanjima poput inflamatornih bolesti creva.
Naučnici ističu da kako se upotreba plastike u ambalaži hrane povećava, neophodno je sprovesti dalja istraživanja i razviti politike koje će se nositi sa izazovima kontaminacije mikro- i nanoplastikom, kako bi se obezbedila bezbednost hrane i dobrobit potrošača.
