Istraživanje antropologa sa Instituta Maks Plank za evolucionu antropologiju otkrilo je da pravljenje alata od kamena nije jedinstveno za ljude i njihove pretke.
Objavljena u Science Advances, studija je zasnovana na novim analizama kamenih oruđa koje koriste dugorepi makaki u Nacionalnom parku Phang Nga na Tajlandu. Ovi majmuni koriste kamene alate da razbiju orahe sa tvrdom ljuskom. U tom procesu, majmuni često lome svoje čekiće i nakovnje. Dobijeni skup razbijenog kamenja je značajan i rasprostranjen po celom pejzažu. Štaviše, mnogi od ovih artefakata nose sve iste karakteristike koje se obično koriste za identifikaciju namerno napravljenih kamenih oruđa na nekim od najranijih arheoloških nalazišta u istočnoj Africi.
„Sposobnost namjernog pravljenja oštrih kamenih pahuljica smatra se ključnom tačkom u evoluciji hominina, a razumijevanje kako i kada se to dogodilo je ogromno pitanje koje se obično istražuje kroz proučavanje prošlih artefakata i fosila. Naša studija pokazuje da kamen proizvodnja alata nije jedinstvena za ljude i naše pretke“, kaže glavni autor Tomos Profit, istraživač sa Instituta Maks Plank za evolucionu antropologiju.
„Činjenica da ovi makaki koriste kamene alate za obradu orašastih plodova nije iznenađujuća, jer koriste alate i za pristup raznim školjkama. Ono što je interesantno je da pritom slučajno proizvedu značajan sopstveni arheološki zapis da delimično se ne razlikuje od nekih artefakata hominina.“
Upoređujući slučajno proizvedene kamene fragmente koje su napravili makaki sa onima sa nekih od najranijih arheoloških nalazišta, istraživači su uspeli da pokažu da mnogi od artefakata koje su proizveli majmuni spadaju u opseg onih koji se obično povezuju sa ranim homininima. Glavni autor Džonatan Rivs kaže: „Činjenica da se ovi artefakti mogu proizvesti pucanjem oraha ima implikacije na niz ponašanja koje povezujemo sa oštrim ivicama u arheološkim zapisima.
Novootkriveni kameni alati od makaka nude nove uvide u to kako je prva tehnologija mogla započeti kod naših najranijih predaka i da je njeno poreklo možda povezano sa sličnim ponašanjem pucanja oraha, koje bi moglo biti znatno starije od trenutnog najranijeg arheološkog zapisa.
„Pucanje oraha pomoću kamenih čekića i nakovnja, slično onome što neki primati rade danas, neki su predložili kao mogući prethodnik namerne proizvodnje kamenih alata. Ova studija, zajedno sa prethodnim koje je objavila naša grupa, otvara vrata mogućnosti da identifikujemo takav arheološki potpis u budućnosti“, kaže Lidija Lunc, viši autor studije i šef grupe za istraživanje tehnoloških primata na Institutu Maks Plank za evolucionu antropologiju. „Ovo otkriće pokazuje kako živi primati mogu pomoći istraživačima da istraže poreklo i evoluciju upotrebe alata u našoj sopstvenoj liniji.“
