Nova strategija za lečenje raka prostate: Izgladnjivanje ćelija raka poboljšava oštećenje DNK i imunoterapijski odgovor

Nova strategija za lečenje raka prostate: Izgladnjivanje ćelija raka poboljšava oštećenje DNK i imunoterapijski odgovor

Nova istraživačka perspektiva pod nazivom „Izgladnjivanje ćelija raka radi poboljšanja oštećenja DNK i imunoterapijskog odgovora“ objavljena je u časopisu Oncotarget, predstavlja inovativni pristup u lečenju raka prostate (PCa). Istraživači Aashirvad Shahi i Davit Kidane sa Univerziteta Hauard definišu alternativnu terapijsku strategiju koja se fokusira na metaboličke ranjivosti ćelija raka prostate, naročito njihovo oslanjanje na neesencijalne aminokiseline kao što je cistein.

Rak prostate predstavlja značajne izazove u lečenju, posebno kada napreduje u metastatsko stanje otporno na kastraciju. Konvencionalne terapije, uključujući hemoterapiju, radioterapiju i hormonske tretmane, često ne uspevaju zbog toksičnosti, efekata van cilja i stečene rezistencije. U ovom kontekstu, nova strategija nudi obećavajuće rezultate.

Shahi i Kidane predlažu korišćenje projektovanog enzima cist(e)inaze za iscrpljivanje cisteina i cistina u ćelijama raka. Ova metoda izaziva oksidativni stres i oštećenje DNK, povećavajući nivoe reaktivnih vrsta kiseonika (ROS) i remeti sintezu glutationa. Rezultat je povećano oštećenje DNK koje vodi do smrti ćelija raka. Kombinovana upotreba cist(e)inaze sa agensima koji ciljaju na antioksidantnu odbranu, kao što su tioredoksini, dodatno pojačava akumulaciju ROS i citotoksičnost u ćelijama raka prostate.

„Sve u svemu, ova perspektiva pruža kompresivan pregled prethodnog rada na manipulaciji metabolizma aminokiselina i redoks ravnoteže [da] modulira efikasnost terapije za popravku DNK ciljane i blokade imunoloških kontrolnih tačaka kod raka prostate“, navode istraživači.

Ova inovativna terapijska strategija ima potencijal da premosti trenutne izazove u lečenju metastatskog raka prostate otpornog na kastraciju, nudeći novu nadu pacijentima koji se suočavaju sa ovom teškom bolešću. Dalja istraživanja i klinička ispitivanja biće ključna za potvrdu efikasnosti ove metode i njene primene u standardnu medicinsku praksu.