Istraživanje uticaja medijskih narativa na percepciju rizika od mikroplastike

Istraživanje uticaja medijskih narativa na percepciju rizika od mikroplastike

U svetu koji je sve svesniji ekoloških izazova koje predstavlja mikroplastika, studija koju je sprovela Ruksandra Malina Petresku-Mag sa Univerziteta Babes-Boljai i objavljena u PeerJ Life & Environment, baca novo svetlo na uticaj medijskih narativa na percepciju i svest javnosti rizika od mikroplastike.

Mikroplastika — sitne plastične čestice koje zagađuju i kopnene i morske ekosisteme — privukle su značajnu naučnu, medijsku i javnu pažnju poslednjih godina. Međutim, ova studija otkriva nedostatak konsenzusa između naučne zajednice i medija, posebno kada je reč o tome kako se rizici povezani sa mikroplastikom prikazuju i percipiraju tokom vremena.

Rad pod nazivom „Uticaj medijskih narativa na percepciju rizika od mikroplastike“ bavi se kritičnom potrebom za boljim razumevanjem društvenih aspekata koji okružuju mikroplastiku, uključujući faktore koji utiču na javnu svest i percepciju rizika.

U potrazi za odgovorima, studija je imala dva osnovna cilja. Prvo, istražilo se da li su medijski narativi imali uticaja na svest o mikroplastici među rumunskom populacijom. Drugo, bavio se uticajem medijskih narativa na to kako Rumuni vide zdravstvene i ekološke rizike povezane sa mikroplastikom.

U onlajn anketi od 417 ispitanika iz Rumunije, učesnicima je postavljen niz od 21 pitanja osmišljenih da procene njihovu svest o mikroplastici, njihovu percepciju rizika po zdravlje i životnu sredinu, njihovu izloženost medijskim narativima u vezi sa mikroplastikom i demografske informacije. Studija je zatim koristila binarnu logističku regresiju da identifikuje specifične medijske narative koji su igrali značajnu ulogu u uticaju na svest i percepciju rizika.

Ključni nalazi studije su pokazali da medijski narativi igraju ključnu ulogu u oblikovanju javne svesti. Naročito je utvrđeno da medijski narativ „Mikroplastika u moru ugrožava riblji fond“ značajno utiče na svest o mikroplastici. To znači da kako je izloženost ovom narativu rasla, tako je rasla i svest o mikroplastici među ispitanom populacijom. Pored toga, studija je primetila da starost ima pozitivnu korelaciju sa povećanom svešću o mikroplastici, dodatno naglašavajući uticaj medija u oblikovanju percepcije javnosti.

Štaviše, uočeni zdravstveni rizik povezan sa mikroplastikom bio je pod jakim uticajem medijskog narativa „Kurenje štetnih hemikalija iz mikroplastike utiče na tlo“. Ovi nalazi naglašavaju rastući značaj medijskih narativa u oblikovanju javne svesti i percepcije rizika po životnu sredinu i zdravlje. Uz sve veću ulogu masovnih medija u oblikovanju percepcije javnosti o pitanjima zdravlja i životne sredine, ova studija ponovo potvrđuje potrebu za tačnim i uravnoteženim izveštavanjem o mikroplastici.

Istraživanje sugeriše da je pružanje javnosti jasnih i tačnih informacija o rizicima od mikroplastike ključno za borbu protiv dezinformacija i podsticanje informisanog donošenja odluka. Štaviše, sticanjem boljeg razumevanja percepcije javnosti, postaje moguće osmisliti ciljane intervencije za smanjenje potrošnje plastike, na kraju ublažavajući rizike povezane sa zagađenjem mikroplastikom, sa dubokim koristima i za ljudsko zdravlje i za životnu sredinu.

Ova studija predstavlja značajan korak napred u razumevanju dinamike medijskih narativa o mikroplastici. Ona nudi dragocenu osnovu za buduća istraživanja i kreiranje politike, dok se svet bori sa sve hitnijim pitanjem zagađenja plastikom.