Psihijatar Dirk Smit sa Univerziteta u Amsterdamu i njegovi saradnici analizirali su genetske podatke iz nekoliko baza podataka. Otkrili su da su ljudi koji su se sami identifikovali kao osobe sa misofonijom imali veće šanse da poseduju gene povezane sa psihijatrijskim poremećajima, kao i tinitusom.
Pacijenti sa tinitusom, koji se manifestuje kao uporan zvonjava u ušima, takođe su skloniji psihološkim simptomima depresije i anksioznosti. „Postojala je i preklapanje sa genetikom PTSD-a,“ rekao je Smit.
Istraživanje je pokazalo da ljudi sa misofonijom često internalizuju svoj stres. Smit i njegov tim su potvrdili ovu tvrdnju, pokazujući jake veze sa ličnim osobinama kao što su briga, krivica, usamljenost i neuroticizam.
Reakcije na okidačke zvukove mogu varirati od iritacije i besa do stresa koji ometa svakodnevni život. „Tvrdilo se da je misofonija zasnovana na osećaju krivice zbog izazvane iritacije i besa,“ navode istraživači.
Osobe sa poremećajem iz spektra autizma su ređe doživljavale misofoniju, što je bilo iznenađujuće jer oni često imaju smanjenu toleranciju na zvukove. „Naši rezultati sugerišu da su misofonija i ASD relativno nezavisni poremećaji,“ pišu Smit i tim.
Istraživanje je pokazalo da je prevalencija misofonije u Velikoj Britaniji 18,4%. Tim je koristio algoritam za distribuciju ispitanika prema polu, starosti i etničkoj pripadnosti, kako bi dobio reprezentativan uzorak.
Istraživanje je pružilo uvid u složenost ovog stanja, a rezultati su objavljeni u časopisu Frontiers in Neuroscience. „Misofonija je više od jednostavne iritacije određenim zvucima,“ zaključila je psihologinja Jane Gregory.
