Krv ‘superstaraca’ predstavlja potencijalni izvor mladosti koji naučnici žele da istraže. Dokazi sugerišu da stogodišnjaci i superstogodišnjaci imaju jedinstvene profile krvi koji se razlikuju od onih koji ne žive tako dugo. Ako naučnici uspeju da otkriju šta ih izdvaja, to bi moglo pomoći i drugima da žive duže i zdravije.
Istraživanja pokazuju da stogodišnjaci počinju da pokazuju povoljne biomarkere u krvi već sa 65 godina. Iako još nije jasno kako ovi krvni signali utiču na zdravlje ili kako su povezani sa genima ili načinom života, mogli bi igrati ‘zaštitnu’ ulogu protiv starenja ili bolesti. Ako je to tačno, mogli bi postati ciljevi budućih istraživanja dugovečnosti.
Ranije ove godine, istraživači u Španiji su sproveli jedno od najtemeljitijih fizioloških i genetskih analiza na superstogodišnjaku. Marija Branjas, koja je dostigla 117 godina, imala je nekoliko markera zdravog imunološkog sistema, kao i izuzetno niske nivoe ‘lošeg’ holesterola. Istraživači su primetili da su njene ćelije delovale kao da su mnogo mlađe od njenog stvarnog uzrasta.
Zanimljivo je da su naučnici primetili „ogromnu eroziju“ u telomerima Branjas – kapicama na krajevima njenih hromozoma. Telomeri štite naš genetski materijal, a kraći su povezani sa višim rizikom od smrti. Međutim, nedavna istraživanja sugerišu da među najstarijima, telomeri zapravo nisu korisni biomarkeri starenja.
U stvari, veoma kratki telomeri mogli su pružiti Branjas prednost. Hipotetički, kratak životni vek ćelija njenog tela mogao je sprečiti da se rak ikada razvije. „Slika koja se pojavljuje iz naše studije, iako proizašla samo iz ovog jednog izuzetnog pojedinca, pokazuje da ekstremno napredan uzrast i loše zdravlje nisu intrinsikno povezani,“ pišu istraživači.
Kako sve više ljudi živi duže od 100 godina, stogodišnjaci su privukli sve veću pažnju naučnika, a analiza njihove krvi postaje vodeći pravac istraživanja. Nedavna studija iz Kine analizirala je profile krvi među 65 stogodišnjaka u jednom regionu. U poređenju sa starijim i sredovečnim učesnicima, oni koji su živeli do 100 godina imali su niže nivoe masnih kiselina, masnih alkohola i drugih ključnih metabolita.
Ovi podaci bi mogli biti potencijalni tragovi za predviđanje ljudskog životnog veka. Jednog dana, mogli bi čak biti korišćeni za krvne testove koji služe kao ‘sati dugovečnosti’, ukazujući na to koliko dugo neko može da živi. „Plazma metabolički profili stogodišnjaka i nonagenaraca značajno su se razlikovali od onih kod dve mlađe populacije,“ pišu istraživači.
„Naši nalazi će pomoći u razumevanju metaboličke regulacije dugovečnosti i mogu promovisati kliničku praksu gerontologije u budućnosti.“ Krvotok se čini kao važan kanal kroz koji prolaze markeri zdravlja i dugovečnosti. Ono što je u vašoj krvi može uticati na vaše telo i mozak, kao i na rizik od bolesti i smrti.
