Istraživanja pokazuju da ambiciozni ljudi nisu rođeni lideri

Istraživanja pokazuju da ambiciozni ljudi nisu rođeni lideri

Da li su ambiciozni ljudi dobri lideri? Ambicija može navesti ljude da teže ka liderskim ulogama. Ali može li postojati nesklad između kvaliteta koje motivišu ljude da teže vođstvu i kvaliteta koje ljude čine dobrim vođama?

Šilan Alzahavi i kolege su zamolili 472 rukovodioca upisanih u program za razvoj liderstva koji nudi poslovna škola na Zapadnoj obali u Sjedinjenim Državama da ocene svoju ambiciju. Autori su zatim uporedili ove rezultate ambicija sa procenama liderstva od 360 stepeni dobijenim od samih rukovodilaca, kao i njihovih trenutnih menadžera, kolega i podređenih.

Rad je objavljen u časopisu PNAS Nekus.

Autori su otkrili, kao što se i očekivalo, da liderska ambicija povećava samoocenu efikasnosti u ulozi lidera. Odnosno, lideri sa visokom ambicijom samoprocene takođe su sebe ocenili kao visoko efikasne lidere. Međutim, autori nisu pronašli vezu između liderske ambicije i ocene efikasnosti liderstva od strane trećih strana; visoko ambiciozne rukovodioce, u poređenju sa manje ambicioznim rukovodiocima, njihovi menadžeri, kolege ili direktni izveštaji ocenili su kao neefikasnije u svojim liderskim ulogama.

Ovi rezultati sugerišu da grupa ljudi koji teže liderskim ulogama može biti ispunjena ambicioznim ljudima koji traže ekstrinzične nagrade, kao što su visoke plate i društveni status, i smatraju sebe pozitivnijim od drugih. Prema autorima, društvo možda želi da razvije alternativne pristupe izboru i obuci lidera.