Istraživači razvijaju minimalno invazivnu tehniku za popravku odvajanja mrežnjače

Istraživači razvijaju minimalno invazivnu tehniku za popravku odvajanja mrežnjače

Hirurg i istraživač retine iz Svetog Mihaela razvio je novu, minimalno invazivnu tehniku za popravku odvajanja mrežnjače koja ne zahteva rezove i može da se uradi u ordinaciji oftalmologa. To bi moglo dovesti do bržeg izlečenja pacijenata, omogućavajući im da se vrate na posao i brže nastave sa svojim normalnim svakodnevnim aktivnostima, kaže on.

Tehnika, nazvana suprahoroidalna viskopija (SCVEKSI), opisana je u novoj studiji objavljenoj u JAMA Oftalmologiji.

„St. Michael’s je međunarodni lider u lečenju ablacije mrežnjače, nakon što je sproveo mnoga ključna klinička ispitivanja u oftalmologiji“, rekao je dr Rajeev Muni, vitreoretinalni hirurg u St. Michael’s i glavni autor studije. „Ispitivanja koja smo uradili u Sent Majklu su pokazala da je manje više sa popravkom odvajanja mrežnjače.“

Odvajanje mrežnjače je kada se retina, osetljivi sloj tkiva na zadnjem delu oka, povuče iz svog normalnog položaja. To je ozbiljno stanje koje uzrokuje da pacijenti doživljavaju iznenadne promene vida, kao što su plutanje i blicevi u oku, zamagljen vid i zatamnjenje bočnog vida. Ako se ablacija mrežnjače ne popravi brzo, može dovesti do trajnog i ozbiljnog gubitka vida.

Najčešći tip ablacije mrežnjače naziva se regmatogeno odvajanje mrežnjače (RRD), koje se javlja kada dođe do loma ili kidanja mrežnjače. Kada se retina pocepa, tečnost nalik gelu u centru oka može da dospe iza mrežnjače, uzrokujući da se odvoji od okolnog tkiva.

Mnoge od sadašnjih tehnika za popravku ablacije mrežnjače zahtevaju invazivne hirurške procedure u operacionoj sali. Druga trenutna opcija je procedura u ordinaciji koja se zove pneumatska retinopeksija koja zahteva od lekara da ubrizgaju mehur gasa u oko kako bi repozicionirali mrežnjaču. Dok je pneumatska retinopeksija manje invazivna od drugih operacija koje se izvode u operacionoj sali, ona i dalje ima nedostatke, jer uključuje ubrizgavanje mehurića u oko i zahteva od pacijenta da prekine sve svoje uobičajene aktivnosti i ostane u određenom položaju nedelju dana. nakon procedure, rekao je Muni.

U radu, Muni i istraživački tim opisuju kako je njihova nova tehnika korišćena u Svetom Mihailu. Tokom ovih procedura, Muni je ubrizgao supstancu sličnu gelu koja se obično koristi u hirurgiji oka pod nazivom viskoelastična u specifičan prostor u oku koji se zove suprahoroidalni prostor. Ovo je stvorilo udubljenje u predelu gde je retina bila pocepana i efikasno zatvorila suzu. Manje od 24 sata nakon procedure, retina je uglavnom ponovo pričvršćena, kaže studija.

„Pokazali smo sposobnost da ubrizgamo viskoelastiku u suprahoroidalni prostor bez rezova i na način koji se može uraditi u kancelariji“, rekao je Muni. „Ovo bi moglo dovesti do toga da nekim pacijentima popravi odvajanje mrežnjače, a da im se omogući da se vrate redovnim aktivnostima sledećeg dana.“

Korišćenjem minimalno invazivnih tehnika i izbegavanjem dreniranja tečnosti i velikih mehurića gasa, ova nova tehnika bi takođe mogla da dovede do boljeg „integriteta“ vezivanja mrežnjače, dodao je on.

Muni kaže da su sledeći koraci tima izvođenje više ovih procedura kod pacijenata sa ablacijom mrežnjače i sticanje iskustva u različitim kliničkim scenarijima. Tim je takođe podneo patentnu prijavu za uređaj koji će pojednostaviti proces i olakšati ubrizgavanje viskoelastične supstance u suprahoroidalni prostor.

„Proveli smo poslednjih 10 godina pokušavajući da pronađemo bolje načine da ponovo pričvrstimo mrežnjaču što bliže njenoj prvobitnoj poziciji kako bismo optimizovali kvalitet vida za pacijente. Ovo je nova tehnika u ordinaciji gde pacijenti mogu da imaju svoje retina pričvršćena bez reza, injekcije mehurića gasa ili strogog pozicioniranja, što im potencijalno omogućava da se vrate svim svojim uobičajenim aktivnostima skoro odmah“, rekao je on.