Istraživači pronalaze potencijalnu metu za podsticanje masnih ćelija da troše energiju

Istraživači pronalaze potencijalnu metu za podsticanje masnih ćelija da troše energiju

Istraživački tim koji predvode dr Emma Robinson i dr Timoti Mekinzi sa Medicinskog fakulteta Univerziteta Kolorado identifikovao je potencijalnu metu za lečenje gojaznosti i metaboličkih bolesti koja bi mogla da poboljša efikasnost postojećih anti- lekovi za gojaznost.

U članku koji je danas objavio Časopis za klinička istraživanja, tim istraživača predvođen CU izveštava o svom proučavanju enzima poznatog kao histon deacetilaza 11 (HDAC11), koji ima važnu ulogu u kontroli funkcije masnog tkiva. Masno tkivo je opšte poznato kao masnoća. McKinsei je stariji autor, a Robinson, viši postdoktorski saradnik u McKinseievoj laboratoriji, je prvi autor članka.

Mekinzi, profesor medicine i ko-direktor Konzorcijuma za istraživanje i prevođenje fibroze, objašnjava da je studija prva koja pokazuje da inhibicija HDAC11 može imati blagotvoran uticaj izazivanja masnih ćelija da troše energiju indukcijom proteina koji se zove UCP1, ili razdvajanje proteina 1.

Postoje različite vrste masnog tkiva. Primarna uloga belog masnog tkiva je da skladišti energiju u obliku triglicerida, dok smeđe masno tkivo ima obilje mitohondrija, koje rasipaju hemijsku energiju kao toplotu kroz proces poznat kao termogeneza bez drhtanja, delom kroz delovanje UCP1.

„Postoji i treća vrsta masti koja se zove bež“, kaže Mekinzi. „To je kada uzmete belu masnoću, koja inače nije tako dobra, i pretvorite je u nešto što više liči na smeđu masnoću. Inhibicijom HDAC11, stimulišemo stvaranje bele masti. Inhibicija HDAC11 menja fenotip masti tkiva na povoljan način“.

Ovo otkriće otvara mogućnost da se masne ćelije podstaknu da troše energiju ciljanjem na različite molekularne mehanizme u masnom tkivu. Raniji pokušaji da se to uradi kod ljudi bili su fokusirani na stimulaciju b3-adrenergičkog receptora (b3-AR) lekovima kao što je mirabegron. Ovi pokušaji su u većini slučajeva bili neuspešni, verovatno zbog smanjenja broja receptora na površini ciljnih ćelija. Taj proces dovodi do stanja koje se zove otpornost na kateholamine masnog tkiva.

Kroz svoje eksperimente, Robinson i kolege su uspeli da pokažu da inhibicija HDAC11 stimuliše ekspresiju UCP1 čak iu kontekstu otpornosti na kateholamine. Rezultati sugerišu potencijal inhibitora HDAC11 da pojačaju aktivnost smeđeg masnog tkiva i bele boje masnog tkiva u slučajevima kada su lekovi koji stimulišu b3-AR prethodno bili neuspešni.

Ovo otkriće pokazuje da inhibicija HDAC11 može pomoći u suzbijanju štetnih efekata viška telesne masti, kao što su insulinska rezistencija, upala i fibroza.

Tim predvođen CU proučavao je efekte inhibicije HDAC11 kod miševa i ljudskog masnog tkiva koje je uklonjeno gojaznim pacijentima koji su bili podvrgnuti barijatrijskoj operaciji. Videti iste rezultate studije u odvojenim modelima ukazuje na potencijal eventualnog prevođenja nalaza sa klupe na krevet za lečenje gojaznosti i metaboličkih bolesti kod ljudi, kaže McKinsei.

McKinsei i njegove kolege planiraju da nastave svoje proučavanje inhibicije HDAC11, sa krajnjim ciljem razvoja inovativnih pristupa u lečenju ljudskih bolesti. McKinsei kaže da bi poboljšano razumevanje funkcija HDAC11 u masnom tkivu moglo poboljšati ili ponuditi alternative postojećim lekovima za mršavljenje, kao što su GLP-1 agonisti, koji daju izvanredne rezultate, iako postoje slučajevi u kojima lekovi mogu dovesti do gubitka mišića. Još jedan negativan faktor je to što mnogi pacijenti ponovo dobijaju na težini kada prestanu da uzimaju lekove.