Istraživači predlažu mere za optimizaciju recikliranja baterija

Istraživači predlažu mere za optimizaciju recikliranja baterija

Tim na čelu sa prof. Stephanom von Delftom sa Univerziteta u Minsteru posmatrao je kakve će efekte različite strategije za postizanje cirkularne ekonomije sa litijumom, kobaltom i niklom za električna vozila imati na potražnju za materijalima u Evropi. Njihov zaključak je da bi moglo biti potrebno 11 rudnika i 57 postrojenja za reciklažu manje.

Rad je objavljen u časopisu Politika resursa.

Širom sveta raste potražnja za električnim vozilima koja rade na baterije. Istovremeno, resursi primarnih baterijskih materijala – tj. onih dobijenih rudarskim aktivnostima – su ograničeni. Štaviše, rudarenje ovih resursa često šteti životnoj sredini i uključuje nesigurne uslove rada.

Kao rezultat toga, recikliranje takvih materijala za uspostavljanje cirkularne ekonomije je važno pitanje u politici, industriji i akademskoj zajednici – takođe u pozadini postajanja nezavisnim od uvoza sirovina.

Istraživački tim se sada bavi pitanjem kakve će efekte različite strategije za postizanje efikasne i održive cirkularne ekonomije sa litijumom, kobaltom i niklom za električna vozila imati na potražnju za materijalima u Evropi. Oni su odredili količine rudarstva i reciklaže koje će biti neophodne da bi se omogućilo uspostavljanje i održavanje kružne ekonomije.

Istraživači su pogledali period od 2035. do 2040. godine i pokazali da bi kroz kombinaciju različitih strategija, u najboljem slučaju, bilo moguće imati ukupno 11 rudnika i 57 reciklažnih postrojenja manje — a ovi rudnici i postrojenja sami proizvode emisije.

Dakle, ovo bi odgovaralo uštedi od ukupno 35 milijardi dolara (32 milijarde evra) i — što se tiče metala litijum, kobalt i nikl — 32,5 miliona metričkih tona takozvanih CO 2 -ekvivalenata. Poređenja radi: oko 3.472 miliona metričkih tona ekvivalenta CO 2 emitovano je u EU 2021. godine.

Paket mera potrebnih za ovo uključuje bržu elektrifikaciju tržišta automobila, manje baterije, selektivnu drugu upotrebu određenih tipova baterija — na primer, u stacionarnim jedinicama za skladištenje energije — i povećanu upotrebu litijum-gvožđe-fosfatnih baterija u električna vozila.

„Rezultati su važni za kreiranje evropske politike jer daju preporuke za akciju o tome kako politike mogu da podrže tranziciju, povećaju sigurnost snabdevanja sirovinama i ojačaju stratešku autonomiju EU“, kaže fon Delft.

Tim istraživača je pošao od svog prethodnog rada na reciklaži baterija. Kao iu njihovoj ranijoj studiji, tim je koristio takozvanu analizu dinamičkog protoka materijala kako bi izračunao ne samo koliko će litijuma, kobalta i nikla biti potrebno u budućnosti, već i koliko će sirovina koje se mogu reciklirati tada biti dostupne.

Osnova za rad tima bili su podaci iz tekućeg istraživačkog rada i tržišne prognoze u vezi sa razvojem proizvodnje i prodaje baterija i prateće potražnje za sirovinama.