Istraživači otkrivaju molekularne puteve koji leže u osnovi depresije

Istraživači otkrivaju molekularne puteve koji leže u osnovi depresije

Depresija je uobičajen problem mentalnog zdravlja koji pogađa ljude širom demografije. Naučnici su dugo znali da može postojati genetska komponenta koja daje predispoziciju za depresiju, ali specifični osnovni mehanizmi su ostali neuhvatljivi. Sve veći broj dokaza ukazuje da zapaljenje i procesi povezani sa imunitetom u mozgu mogu igrati značajnu ulogu u depresiji.

Tim istraživača uključujući dr Se Jin Jeon sa Univerziteta Sahmiook sproveo je studiju kako bi stekao dublji uvid u ove mehanizme. Njihova studija je objavljena u Brain, Behavior, and Immunity.

Tim je koristio model miša da izmeri njihovu nepokretnost, ponašanje povezano sa depresijom, koristeći test prisilnog plivanja. Kroz transkripciono profilisanje, otkrili su da je 141 gen u značajnoj korelaciji sa nepokretnošću, pri čemu je 111 regulisano naviše, a 30 niže.

„Otkrili smo da su ovi geni povezani sa interferonskim putem, koji je uključen u regulaciju zapaljenja u telu“, objašnjava dr Jeon. Istraživači su dalje potvrdili svoje nalaze putem PCR-a u realnom vremenu, potvrđujući da su geni povezani sa imunitetom eksprimirani na višim nivoima kod miševa sa višim rezultatima nepokretnosti.

Pored toga, oni su izazvali imune odgovore korišćenjem intracerebroventrikularne injekcije, što je dovelo do povećane nepokretnosti i mikroglijalne aktivacije, pružajući dodatne dokaze u vezi sa vezom između gena imunog odgovora i indikatora depresije.

Koristeći nalaze studije miševa, tim je imao za cilj da razume vezu između metilacije DNK, strukturnih promena mozga i depresije kod ljudi. Za ovo je pregledano 350 pacijenata sa velikim depresivnim poremećajem (MDD) i 161 zdrava kontrola. Analiza metilacije DNK – tehnika koja se koristi za proučavanje epigenetskih modifikacija na DNK – sprovedena je na genima USP18 i IFI44, pošto je otkriveno da su oni povezani sa ponašanjem sličnim depresiji kod miševa i da su uključeni u signalne puteve interferona.

Istraživači su otkrili razlike u obrascima metilacije između pacijenata sa MDD i kontrola. Kod pacijenata sa MDD, metilacija DNK specifičnog regiona u genu USP18 korelirala je sa smanjenom debljinom u nekoliko regiona mozga povezanih sa emocijama i kognicijom. U međuvremenu, u kontrolnoj grupi, metilacija DNK drugog regiona u USP18 korelirala je sa povećanom debljinom u regionima mozga povezanim sa vidom i senzornom obradom.

Ovi nalazi povezuju ne samo ekspresiju gena povezanih sa imunitetom, već i njihov epigenetski status i njihov uticaj na strukturu mozga sa depresijom.

„Ukratko, otkrili smo povećanu ekspresiju gena povezanih sa upalom kod pacijenata sa depresijom u poređenju sa kontrolnom skupinom. Ovo može povećati upalna stanja u telu, uključujući mozak, i na kraju dovesti do strukturnih abnormalnosti u regionima mozga uključenim u emocionalnu regulaciju, što može doprinose razvoju depresije“, zaključuje dr Jeon.

Stoga, sa potencijalom da služe kao održive mete lečenja, ovi imuni geni nude alternativni pristup ili dopunu trenutno odobrenim farmakološkim tretmanima.