Istraživači identifikuju potencijalne opasnosti u biočvrstim đubrivima

Istraživači identifikuju potencijalne opasnosti u biočvrstim đubrivima

Đubriva proizvedena od muljevih ostataka procesa prečišćavanja otpadnih voda mogu sadržati tragove potencijalno opasnih organskih hemikalija, prema novoj studiji istraživača sa Univerziteta Džons Hopkins.

Istraživanje, objavljeno u Environmental Science & Technology, pruža jedan od najsveobuhvatnijih pogleda na hemijski sastav takozvanih biočvrstih materija širom zemlje i predstavlja prvi korak ka identifikaciji uobičajenih hemijskih zagađivača za koje je možda potrebna vladina regulativa. Nalazi bi mogli pomoći američkoj Agenciji za zaštitu životne sredine da odredi koja organska jedinjenja treba dalje istražiti, rekli su istraživači.

„Bili smo relativno u mraku kada su u pitanju moguće organske opasnosti u biočvrstim materijama i moramo da znamo da li ima pušenja za koje nismo svesni“, rekao je Karsten Prase, docent na Odseku za životnu sredinu. Zdravstvo i inženjerstvo koji proučava zagađivače životne sredine. „Regulatori moraju da znaju od čega se prave ove vrste đubriva da bi utvrdili kako se mogu odgovorno koristiti.

Koristeći tehnike analitičke hemije koje mogu da identifikuju hiljade hemikalija, Prase i njegov tim su pregledali 16 uzoraka biočvrstih materija iz postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u devet američkih i tri kanadska grada. Uzorci su sadržali tragove farmaceutskih proizvoda, industrijskih hemikalija i raznih mirisa. Među njima su bili bisfenol A (BPA), koji se obično nalazi u plastici, i karbamazepin, lek koji se koristi za lečenje epilepsije i bipolarnog poremećaja.

„Pošto postoji toliko mnogo jedinjenja u biočvrstim materijama, pitanje koje smo imali bilo je kako da trijažimo? Kako da pronađemo hemikalije koje su široko rasprostranjene i koje bi potencijalno mogle da budu problematične, koje bi EPA i drugi naučnici morali da istraže pre nego što predlože propise“, Prase je rekao.

Istraživači su zatim napravili liste hemikalija pronađenih u svakom uzorku i uporedili ih sa jedinjenjima koja su se pojavila na više mesta širom zemlje. Identifikovali su 92 jedinjenja koja su bila prisutna u 80% ili više uzoraka.

Istraživači su zatim uporedili ta 92 jedinjenja sa EPA-inom CompTok Chemical Dashboard-bazom podataka koja detaljno opisuje svojstva, opasnosti i potencijalne rizike hiljada hemikalija. Kontrolna tabla je pomogla timu da identifikuje koje hemikalije će najverovatnije predstavljati pretnju po ljudsko zdravlje ili životnu sredinu.

„Ne kažemo da ova jedinjenja trenutno predstavljaju rizik, jer nismo uradili formalnu procenu rizika“, rekao je Metju Njumajer, naučni saradnik na Blumberg školi za javno zdravlje i prvi autor rada. „Mi kažemo da oni imaju potencijal da budu problematični i da nam je potrebno više informacija kako bismo bili sigurni da su ove biočvrste materije bezbedne.“

Upotreba biočvrstih materija može biti korisna, kažu istraživači. Bogate su azotom, fosforom i drugim hranljivim materijama koje pomažu biljkama da rastu. Za njihovu proizvodnju je potrebno manje energije od sintetičkih alternativa. A postrojenja za otpadne vode mogu da prodaju biočvrste materije kako bi generisali prihod kako bi nadoknadili troškove tretmana i smanjili otpad koji se šalje na deponije ili spalionice.

Više od polovine od 3,76 miliona tona biočvrstih materija proizvedenih u Sjedinjenim Državama u 2022. je oplođeno poljoprivredno zemljište, golf terene i druga uređena područja, prema EPA. Dok je direktan kontakt sa biočvrstim materijama verovatno ograničen na profesionalnu izloženost, šira populacija bi mogla biti izložena zagađivačima koje apsorbuju usevi uzgajani u takvim đubrivima, rekli su istraživači.

Tim planira da izmeri identifikovana jedinjenja u biočvrstim materijama i povrću koje se uzgaja u zemljištu izmenjenom biočvrstom materijom kako bi utvrdio da li nivoi njihove koncentracije opravdavaju zabrinutost. Istraživači takođe istražuju rizike za farmere, pejzažiste i kompostere koji rade sa biočvrstim materijama.