Istraživači identifikuju nove ciljeve lečenja pacijenata sa hroničnim bolom

Istraživači identifikuju nove ciljeve lečenja pacijenata sa hroničnim bolom

Izloženost opioidima u uslovima hroničnog bola proizvodi jedinstvene promene u ekspresiji gena u regionima mozga koji su povezani sa spoznajom, emocijama i nagradom, prema pretkliničkom istraživanju sprovedenom na Medicinskom fakultetu u Ikanu na planini Sinai i objavljenom 8. juna u časopisu Nature Neuroscience. Studija naglašava nove molekule koji mogu poslužiti kao specifične mete za pacijente sa hroničnim bolom kako bi im se omogućilo da pređu dalje od opioidnih tretmana.

Hronični bol i poremećaj upotrebe opioida su dva veoma rasprostranjena stanja. Tokom epidemije opioida u Sjedinjenim Državama, mnogi pacijenti sa hroničnim bolom postali su zavisni od lako dostupnih lekova kao što je oksikodon. Nedavni napori da se smanji održavanje oksikodona kod ovih pacijenata doveli su do toga da se mnogi podvrgnu ustezanju od opioida iako i dalje imaju hronični bol. Stoga bi identifikacija neopioidnih lekova koji ublažavaju bol, a istovremeno olakšavaju povlačenje od opioida, bila veliki napredak u ovoj oblasti.

Da bi bolje razumeli efekte hronične izloženosti opioidima i fizičke zavisnosti na kola za nagrađivanje mozga onih sa hroničnim bolom, istraživački tim je dve nedelje davao visoke doze oksikodona miševima sa povredom nerava i grupi kontrolnih miševa. Nakon tri nedelje spontanog povlačenja, sakupili su tkivo iz medijalnog prefrontalnog korteksa (mPFC), nucleus accumbens (NAc) i ventalnog tegmentalnog područja (VTA).

Tim je koristio sekvenciranje RNK, metod visoke propusnosti koji meri RNK glasnika – molekule koji omogućavaju DNK da promeni količinu specifičnog proteina u ćeliji kao odgovor na faktore okoline, kao što je povreda nerva ili produženo izlaganje lekovima.

„Identifikovali smo promene u ekspresiji stotina gena unutar moždanog kola za nagrađivanje koje su povezane sa fizičkom zavisnošću od oksikodona“, rekla je Venetia Zachariou, Ph.D., vanredni profesor neuronauke na Icahn Mount Sinai; Profesor i katedra za farmakologiju, fiziologiju i biofiziku na Bostonskom univerzitetu Chobanian & Avedisian School of Medicine; i viši autor rada, koji je vodio radove na gori Sinaj.

„Naši podaci su otkrili da stanja hroničnog neuropatskog bola utiču na senzorne, afektivne i molekularne potpise povlačenja opioida.“

Istraživači su primenili bioinformatičke analize da predvide promene u aktivnosti transkripcionih faktora – proteina koji kontrolišu ekspresiju gena – u različitim stanjima odvikavanja od bola/opijata. Jedna od identifikovanih meta bio je protein nazvan histon deacetilaza 1 (HDAC1). Ovaj protein reguliše transkripciju gena tako što smanjuje dostupnost transkripcione mašinerije određenim genima koji mogu pomoći ćelijama da prebrode povrede.

Tim dr Zacharioua je takođe bio u mogućnosti da testira novi inhibitor HDAC1/2 koji propušta krvno-moždanu barijeru, nazvan RBC1HI, u ovom novom mišjem modelu zavisnosti od opijata pod hroničnim bolom. Lečenje sa RBC1HI sprečilo je razvoj apstinencije od opioida, istovremeno ublažavajući senzorne i emocionalne znake neuropatskog bola.

„Novi životinjski model korišćen u ovoj studiji otkrio je veoma različite efekte opioida u prisustvu ili odsustvu sindroma bola“, rekao je Eric J. Nestler, MD, Ph.D., profesor neuronauke Neš porodice, direktor Fridman Institut za mozak, i dekan za akademske poslove na planini Ikan Mount Sinai, i glavni naučni službenik zdravstvenog sistema Mount Sinai.

„Podaci iz ove studije će biti dragoceni za identifikaciju i validaciju nekoliko novih ciljeva kao što je HDAC1 u uslovima hroničnog bola i odvikavanja od opioida. Ovi ciljevi zauzvrat nude nove puteve ka razvoju neopioidnih tretmana hroničnog bola i takođe mogu biti od pomoći za razvoj tretmana za poremećaje upotrebe supstanci.“