Ispitivanje postojećih praznina u istraživanju nesigurnosti hrane

Ispitivanje postojećih praznina u istraživanju nesigurnosti hrane

Oko 10% stanovništva Sjedinjenih Država svake godine doživljava određeni nivo nesigurnosti hrane, ali je malo istraživanja sprovedeno o ključnim detaljima. Koje grupe ljudi će najverovatnije doživeti nesigurnost hrane? Kada je najverovatnije da će doći do nesigurnosti hrane?

Geb Bastian, docent na Školi zdravlja i humanističkih nauka Državnog univerziteta Južne Dakote, pokušao je da odgovori na ova pitanja kroz jedinstvenu priliku za istraživanje iz Valmart fondacije i Centra za ishranu za uticaj na zdravlje (ranije Centar za ishranu Gretchen Svanson). Bastijan je bio jedan od tri istraživača izabrana da učestvuju.

„Ne postoji ‘jednostavan način’ kako izgleda domaćinstvo nesigurno u hranu, ali šta možemo naučiti posmatrajući vremenske obrasce nesigurnosti u hrani?“ rekao je Bastijan.

Organizacija Ujedinjenih nacija za hranu i poljoprivredu definisala je sigurnost hrane kao „… kada svi ljudi, u svakom trenutku, imaju fizički, društveni i ekonomski pristup dovoljnoj, bezbednoj i hranljivoj hrani koja zadovoljava njihove prehrambene potrebe i preferencije u hrani za aktivan i zdrav život“.

Četiri stuba koje Organizacija za hranu i poljoprivredu koristi da karakteriše nesigurnost hrane su: dostupnost, pristup, korišćenje i stabilnost, pri čemu je poslednji stub ključan za opštu bezbednost.

Stubove Organizacije za hranu i poljoprivredu koristio je Centar za ishranu i uticaj kako bi razvio dodatne skrining ankete koje proširuju postojeće mere nesigurnosti hrane Ministarstva poljoprivrede SAD.

Bastianovo istraživanje je poslužilo za proučavanje postojećih nedostataka u istraživanju nesigurnosti hrane ispitivanjem podataka iz ovih novih mera. Rad je objavljen u časopisu Akademije za ishranu i dijetetiku.

Neki od najrelevantnijih nalaza uključivali su najverovatnije trenutke kada bi se domaćinstva mogla suočiti sa nesigurnošću hrane.

„Sezona kada će se domaćinstva najverovatnije suočiti sa nesigurnošću hrane je zima — možda zbog manje dostupnosti sezonske hrane ili zbog dodatnog finansijskog stresa od sezone praznika“, rekao je Bastijan.

Bastijan je takođe otkrio da će se u određeno doba meseca veća verovatnoća da će se domaćinstva suočiti sa izazovima nesigurnosti hrane. Ovo posebno važi za one koji koriste Program dodatne pomoći u ishrani (SNAP).

„Mnoga domaćinstva se suočavaju sa nesigurnošću hrane krajem meseca, posebno ona koja primaju SNAP beneficije“, rekao je Bastijan. „Ovo podržava druge nalaze da su beneficije SNAP-a nedovoljne da zadovolje potrebe domaćinstva za hranom.“

Još jedan ključni uvid u ovu studiju je da određene populacije naizgled nemaju sigurnosne mreže koje imaju druge populacije.

„Muškarci, posebno mlađi muškarci, češće doživljavaju hroničnu nesigurnost u hrani“, rekao je Bastijan. „Ovo može ukazivati na to da našoj trenutnoj mreži bezbednosti hrane, koja često cilja na porodice i starije odrasle, možda nedostaje ključna publika.

Dok rezultati ovog istraživanja mogu pružiti uvid u probleme nesigurnosti hrane sa kojima se suočavaju milioni Amerikanaca, trebalo bi sprovesti dalja istraživanja na ovu temu, napomenuo je Bastijan.

„Dijetetičari i zdravstveni radnici mogu koristiti ove rezultate istraživanja kako bi bolje informisali kliničku negu i brigu u zajednici o nesigurnosti hrane“, rekao je Bastijan. „Na primer, učesnici SNAP-a mogli bi biti pregledani na nesigurnost hrane na način koji im omogućava da prijave kako se bezbednost hrane u domaćinstvu promenila tokom prošlog meseca.“

Buduća istraživanja, objasnio je Bastijan, trebalo bi da istraže uticaje i politike Medicaida i SNAP-a na prevalenciju nesigurnosti hrane na nivou zajednice.