Gojaznost kao faktor rizika za kolorektalni karcinom je do sada potcenjen

Gojaznost kao faktor rizika za kolorektalni karcinom je do sada potcenjen

Gojaznost je poznati faktor rizika za kolorektalni karcinom. Naučnici iz Nemačkog centra za istraživanje raka (DKFZ) sada su pokazali da je ova asocijacija do sada verovatno bila značajno potcenjena.

Razlog: mnogi ljudi nenamerno gube na težini u godinama pre dijagnoze kolorektalnog karcinoma. Ako studije uzimaju u obzir samo telesnu težinu u vreme postavljanja dijagnoze, to prikriva stvarni odnos između gojaznosti i rizika od raka debelog creva. Pored toga, trenutna studija pokazuje da nenamerni gubitak težine može biti rani pokazatelj kolorektalnog karcinoma.

Gojaznost je faktor rizika za čitav niz karcinoma. Ova povezanost je posebno jasna, na primer, u slučaju karcinoma endometrijuma, raka bubrega i kolorektalnog karcinoma. Prema prethodnim procenama, gojazni ljudi imaju rizik od razvoja kolorektalnog karcinoma koji je za jednu trećinu veći nego kod osoba normalne težine.

„Međutim, ove studije do sada nisu uzele u obzir da mnogi oboleli ljudi gube na težini u godinama pre dijagnoze kolorektalnog karcinoma“, kaže Herman Brener, epidemiolog i stručnjak za prevenciju u Nemačkom centru za istraživanje raka. „Ovo je dovelo do toga da je rizik od gojaznosti značajno potcenjen u mnogim ispitivanjima.“

Da bi procenili veličinu ove pristrasnosti, Brennerovi istraživači su procenili podatke iz DACHS studije. Skoro 12.000 učesnika studije uključenih u trenutnu evaluaciju dalo je informacije o svojoj telesnoj težini u vreme postavljanja dijagnoze i takođe je prijavilo svoju težinu u godinama koje su prethodile postavljanju dijagnoze (mereno u intervalima od 10 godina).

Na osnovu telesne težine u vreme postavljanja dijagnoze, nije bilo moguće utvrditi vezu između telesne težine i rizika od raka debelog creva. Slika je bila sasvim drugačija, međutim, kada su istraživači pogledali raniju telesnu težinu učesnika: Ovde je pronađena jaka korelacija između prekomerne težine i verovatnoće razvoja kolorektalnog karcinoma, koji je bio najizraženiji 8 do 10 godina pre dijagnoze.

Učesnici studije koji su imali visoku težinu – koji se nazivaju gojazni – tokom ovog perioda imali su dvostruko veće šanse da razviju kolorektalni karcinom nego oni normalne težine. „Da smo samo na početku posmatrali težinu, kao što je rađeno u mnogim prethodnim studijama, potpuno bismo propustili vezu između gojaznosti i povećanog rizika od kolorektalnog karcinoma“, kaže Marko Mandić, prvi autor studije.

U svojim analizama, Brenerov tim je uspeo da identifikuje još jedan trend: upečatljiv broj učesnika studije pogođenih kolorektalnim karcinomom je nenamerno izgubio težinu pre dijagnoze. Nenamerni gubitak težine od dva kilograma ili više u roku od dve godine pre postavljanja dijagnoze (ili ulaska u studiju) desio se 7,5 puta češće kod osoba obolelih od raka nego kod onih u kontrolnoj grupi.

„Tokom ovog perioda, rak je već prisutan, ali još nije primetan po simptomima. Lekari bi stoga trebalo redovno da pitaju svoje pacijente o nenamernom gubitku težine“, kaže Brener. „Nenamerni gubitak težine takođe može biti rana indikacija drugih karcinoma ili drugih bolesti i treba ga pažljivo razjasniti.“