Otpornost na antibiotike varira u zavisnosti od toga gde živite, demografije i ishrane

Otpornost na antibiotike varira u zavisnosti od toga gde živite, demografije i ishrane

Genetska studija koja analizira mikrobiom (bakterije u crevima) velikog nacionalno reprezentativnog uzorka finske populacije otkriva da geografski, demografski, faktori ishrane i načina života pokreću širenje rezistencije na antibiotike u opštoj populaciji.

Najsveobuhvatnija studija ove vrste dr Katariine Parnanen sa Univerziteta Turku u Finskoj i kolega, koja je predstavljena na ovogodišnjem Evropskom kongresu kliničke mikrobiologije i infektivnih bolesti (ECCMID) u Kopenhagenu, Danska (15-18. april), ističe hitna potreba za ciljanim intervencijama za smanjenje rezistencije na antibiotike prilagođene različitim demografskim kategorijama i životnim stilovima.

Bakterije otporne na antibiotike mogu se širiti kroz zdravu odraslu populaciju i uglavnom ostati neprimećene. Otpornost na antimikrobne lekove predstavlja značajnu pretnju čovečanstvu i postala je vodeći uzrok smrti širom sveta, uključena u procenjenih 5 miliona smrtnih slučajeva u 2019. i procenjena je da je direktan uzrok 1,27 miliona smrti. Procene sugerišu da će antimikrobna rezistencija nadmašiti rak kao vodeći uzrok smrti širom sveta do 2050. godine.

Uprkos izuzetnim naporima da se mapiraju ukupni sastav i zdravstvene asocijacije crevnog mikrobioma tokom poslednje decenije, hitno je potrebno dublje razumevanje faktora koji utiču na distribuciju antimikrobne rezistencije u opštoj populaciji.

Da bi saznali više, istraživači su istražili u kojoj meri demografski, prehrambeni, zdravstveni i geografski faktori utiču na obilje gena za otpornost na antibiotike (ARG) u uzorcima fekalija metagenoma creva od 7.098 odraslih osoba bez simptoma koje su učestvovale u nacionalnoj FINKRISK studiji – velikom reprezentativnom finskom istraživanje stanovništva koje se sprovodi svakih 5 godina od 1972.

Projekat FINRISK prikuplja opsežne podatke o zdravlju i načinu života, uključujući glavne dijagnoze, merenja krvi, uobičajenu ishranu i upotrebu lekova koji se izdaju na recept, koji su proksi za tri ekološka mehanizma koji utiču na obilje ARG-a – dobijanje spoljašnjih ARG iz hrane; zdravstveni status domaćina (endemska rezistencija); i selekcija rezistentnih bakterija posredovana lekovima.

Istraživači su koristili metagenome puške (neciljano genetsko sekvenciranje svih bakterija koje žive u crevima) da ispitaju povezanost između opterećenja gena otpornosti na antibiotike učesnika, raznolikosti i sastava i geografije, demografije, načina života i zdravstvenih faktora.

Kao što se očekivalo, analize su otkrile da je upotreba antibiotika povezana sa većim opterećenjem ARG-a, ali druge klase lekova, kao što su psiholeptički lekovi (npr. opioidi i barbiturati), takođe su povezani sa većom zastupljenošću ARG-a.

Analize su takođe otkrile da je češća konzumacija sirovog povrća i živine (obe namirnice koje sadrže velike količine otpornih bakterija) bila povezana sa većim opterećenjem i raznovrsnošću ARG-a.

Štaviše, ARG opterećenja, sastav i raznolikost su takođe bili povezani sa geografijom. Na primer, ljudi koji žive u zapadnoj Finskoj imali su veći broj i raznovrsniji ARG od onih koji žive na istoku. I veća gustina naseljenosti je takođe bila povezana sa većim opterećenjem i raznovrsnošću ARG-a.

Zanimljivo je da su ARG opterećenja imala jasne varijacije prema demografiji, pri čemu su žene i učesnici sa višim prihodima imali više gena otpornosti.

„Naši nalazi jasno pokazuju da geografija, demografija i ishrana igraju nedovoljno cenjenu ulogu u rezistenciji na antibiotike“, kaže dr Parnanen.

„Ovo ima važne implikacije za krizu rezistencije na antibiotike, jer sve više ljudi živi u gusto naseljenim područjima i gradovima i mogu da kupuju skuplje vrste hrane, kao što su meso i sveži proizvodi, kao i lekove. Smanjenje ili sprečavanje širenje antimikrobne rezistencije zahtevaće akcione planove na nacionalnim nivoima koji prevazilaze regulaciju zloupotrebe recepta za antibiotike.“