Povezivanje Alchajmerove bolesti sa srčanom insuficijencijom

Povezivanje Alchajmerove bolesti sa srčanom insuficijencijom

Prolazak junskog letnjeg solsticija, najdužeg dana u godini, podstiče razmišljanje o svim načinima na koje ljudi rade da bi upalili svetlo u tami. Jun je takođe Mesec svesti o Alchajmeru, vreme u kome nastojimo da se borimo protiv tame demencije. U svetu sa starenjem stanovništva, Alchajmerova bolest (AD) je uvek prisutna i sve veća senka.

Federika del Monte, doktor medicine, profesor Medicinskog univerziteta Južne Karoline i direktor Centra za srce i mozak Christie i Biobanke ljudskog srca, radi na tome da pobedi senke. Zanimljivo je da se njen rad fokusira na oblast koju mnogi ljudi možda ne povezuju sa AD— srčana insuficijencija.

„Isti proteini koji su karakteristični za Alchajmerovu bolest, amiloid beta i patološki oblik Tau, prisutni su u srcima pacijenata sa srčanom insuficijencijom, ali i u srcima pacijenata kojima nije dijagnostikovana srčana insuficijencija, ali im je dijagnostikovana Alchajmerova bolest“, rekao je del Monte.

del Monte i njen istraživački tim izvestili su u nedavnoj studiji objavljenoj u European Heart Journal da ljudi sa AD mogu takođe biti izloženi riziku od određene vrste srčane insuficijencije, za koju mnogi ljudi nisu svesni. Najčešće, kada osoba čuje izraz srčana insuficijencija, zamišlja tip gde srce ima problema da pumpa dovoljno snažno da izbaci krv u telo.

Ali postoji još jedan, manje uobičajen oblik srčane insuficijencije, gde je srce previše kruto i ne može da se opusti da bi dozvolilo krv pre pumpanja. Slično kao i poznatiji tip srčane insuficijencije, ovaj tip takođe može dovesti do umora, kratkog daha, otoka u nogama i promene težine između ostalih ometajućih efekata.

Studija takođe pruža pun nade uvid u dizajniranje potencijalnih terapeutika. U svom nedavnom radu, del Monte je primenila novu terapiju antitelima. Ova vrsta terapije funkcioniše korišćenjem antitela koja je tim njenog saradnika (dr Rakez Kajed, sa Medicinskog ogranka Univerziteta Teksas) kreirao da pronađe i ukloni jedinstvenu vrstu toksičnih fragmenata Taua, uključujući i onaj koji se naziva „Veliki Tau“, koji je del Monte identifikovao u srcu.

Do sada su rezultati pretkliničkih modela obećavajući. Miševi koji imaju ove proteinske markere tretirani su dizajniranim antitelima, što je dovelo do poboljšanja funkcije srca i uklanjanja fragmentovanih klastera „Big Tau“ u srčanom tkivu.

„Čini se da je u srcu potrebno malo duže nego u mozgu da bi se postigao efekat, ali izgleda da je efikasan“, rekao je del Monte. „Da li će ovo biti terapija, još ne znamo, a to je naš sledeći cilj.

del Monte i njen tim traže da prouče ovaj jedinstveni uzrok srčane insuficijencije na globalnom nivou. Pre nego što se ova terapija može testirati na klinici, od ključne je važnosti da se potpunije razume koliko je česta ova vrsta srčane insuficijencije, na koga utiče i kako utiče na njih.

„Potreban nam je ovaj sledeći korak, koji proučava mnoge pacijente kako bismo okarakterisali tačno ono što imamo pred nama“, objasnio je del Monte.

Njen postojeći rad bio je zasnovan na ljudskim uzorcima i studijama na životinjama, ali u mnogo manjem obimu. Opsežna perspektiva bi omogućila istraživačima da u početku vide kako ovaj oblik srčane insuficijencije utiče na opštu populaciju, a to znači rad sa drugim naučnicima preko granica i okeana.

„Želimo prvo da shvatimo šta se dešava u populaciji klinički, a zatim ako klinički podaci podržavaju ono što smo pronašli u uzorcima tkiva i kod miševa, onda ćemo već imati odabranu populaciju pacijenata na koju bismo mogli da idemo sa drugom korak lečenja“, objasnila je ona.

del Monte je opisala kako se takođe nada da će razviti jednostavan i pristupačan metod za otkrivanje da li pacijent koji ima ili je u riziku od AD takođe ima ove markere u svojim srcima, što bi moglo da ukaže na povećan rizik od srčane insuficijencije. Trenutne metode zahtevaju skupe PET skeniranje koje može biti teško i za istraživače i za pacijente da pokriju troškove.

„U idealnom slučaju bismo želeli da pronađemo biomarker gde pacijentu kažemo da verovatno ima markere za ovu bolest“, rekao je del Monte. „Ali mi smo u povoju ove studije.“

Do tog vremena, cilj je da se izgradi svest i da se osigura da ljudi koji imaju, koji su u opasnosti od razvoja ili se brinu za nekoga sa AD znaju da postoji potencijal da se traže karakteristike AD osim samo promena ponašanja. Učenje je proces, a obezbeđivanje resursa potrebnih za sveobuhvatnije razumevanje AD je glavni prioritet.

„Negovatelji pacijenata sa Alchajmerovom bolešću već imaju mnogo na svojim plećima i nisu spremni da se suoče sa komplikacijama koje će srčana insuficijencija doneti pacijentima“, rekla je del Monte. „Podizanje svesti je važno kako bi bili spremni, i da ne paniče kada se to desi, i da znaju šta da rade.“