Ove koncentracije magnetskog polja pojavljuju se kao tamne tačke jer su hladnije od okolne solarne površine, ali u stvarnosti, sunčeva pega na udaljenosti Sunca, izolovana od ostatka diska, sijala bi jače od punog Meseca! Broj sunčevih pega prati ciklus od 11 godina, dostižući vrhunsku aktivnost kada su solarne oluje najverovatnije.
Tokom ovih perioda, nestabilne magnetske konfiguracije u blizini sunčevih pega mogu izazvati eksplozivne događaje poznate kao koronalne mase i solarne erupcije. Ovi događaji svemirske vremenske prilike mogu ometati komunikaciju satelita i, u ekstremnim slučajevima, izazvati kvarove u elektroenergetskim mrežama na Zemlji.
Dugo se sumnjalo da sunčeve pege ostaju stabilne zbog ravnoteže između gasnog pritiska i magnetskih sila. Međutim, dokazivanje ove ravnoteže bilo je izazovno zbog atmosferskih smetnji koje ometaju posmatranja magnetskog polja Sunca sa tla.
Istraživački tim je napravio ključni proboj poboljšanjem tehnike koja je prvobitno razvijena u nemačkom Maks Plank institutu za istraživanje sunčevog sistema. Njihova unapređena metoda uklanja zamućujuće efekte Zemljine atmosfere iz posmatranja koja su obavljena nemačkim GREGOR solarnim teleskopom.
Koristeći ovu rafiniranu tehniku, istraživači su analizirali polarizovanu svetlost koju emituje Sunce kako bi izmerili magnetske sile unutar sunčevih pega sa neviđenom preciznošću. Njihova merenja sada postižu rezultate kvaliteta satelita sa teleskopa na tlu po delovima troškova.
Analiza je otkrila da su magnetske sile unutar sunčevih pega savršeno izbalansirane silama pritiska, održavajući strogu ravnotežu. Ova delikatna ravnoteža objašnjava zašto sunčeve pege mogu preživeti tako dugo na turbulentnoj površini Sunca.
Ovo otkriće ima značajne praktične primene. Razumevanjem preciznih mehanizama koji održavaju sunčeve pege stabilnim, naučnici bi mogli predvideti kada ove solarne karakteristike postaju nestabilne i verovatnije da će proizvesti opasne događaje svemirske vremenske prilike. Bolja predikcija solarnih oluja mogla bi pomoći u zaštiti satelita, elektroenergetskih mreža i astronauta od štetnog zračenja. Kako naša društva postaju sve zavisnija od satelitske tehnologije i elektronske infrastrukture, ovo istraživanje pruža ključne uvide za zaštitu modernog života od solarnih pretnji.
Takođe predstavlja veliki korak napred u solarnoj fizici, kombinujući napredna posmatranja sa tla sa sofisticiranim analitičkim tehnikama kako bi se rešila jedna od najstarijih misterija astronomije.
