Fosili pričaju o poslednjem primatu koji je nastanio Severnu Ameriku pre ljudi

Fosili pričaju o poslednjem primatu koji je nastanio Severnu Ameriku pre ljudi

Priča o Ekgmovechashali, poslednjem primatu koji je nastanjivao Severnu Ameriku pre ljudi Homo sapiensa ili Klovisa, čita se kao špageti vestern: prosedi i misteriozni usamljenik, uprkos svim izgledima, živi na američkim ravnicama.

Osim što se ova priča odvijala pre oko 30 miliona godina, neposredno posle tranzicije eocen-oligocen tokom koje je Severna Amerika doživela veliko hlađenje i sušenje, što je kontinent učinilo manje gostoljubivim za primate koji vole toplinu.

Sada su paleontolozi sa Univerziteta u Kanzasu i Instituta za paleontologiju i paleoantropologiju kičmenjaka u Pekingu objavili dokaze u časopisu Journal of Human Evolution koji bacaju svetlo na dugogodišnju sagu o Ekgmovechashali, zasnovanu na fosilnim zubima i čeljustima pronađenim u Nebraski i Kini. .

Da bi to uradili, istraživači su prvo morali da rekonstruišu njegovo porodično stablo, čemu je pomoglo otkriće još drevnije kineske „sestrinske taksone“ Ekgmovechashala koju je tim nazvao Palaeohodites (ili „drevni lutalica“). Kinesko otkriće fosila razrešava misteriju prisustva Ekgmovečašale u Severnoj Americi, pokazujući da je to bio imigrant, a ne proizvod lokalne evolucije.

„Ovaj projekat se fokusira na veoma karakterističnog fosilnog primata poznatog paleontolozima od 1960-ih“, rekla je glavna autorka Ketlin Rust, doktorantka paleontologije na Institutu za biodiverzitet KU i Prirodnjačkom muzeju.

„Zbog svoje jedinstvene morfologije i predstavljanja samo zubnih ostataka, njegovo mesto na evolucionom stablu sisara bilo je predmet sporova i debata. Postojao je preovlađujući konsenzus koji se naginje ka njegovoj klasifikaciji kao primata. Ali vreme i izgled ovog primati u severnoameričkom fosilnom zapisu su prilično neobični. Pojavljuje se iznenada u fosilnom zapisu Velikih ravnica više od 4 miliona godina nakon izumiranja svih ostalih severnoameričkih primata, koje se dogodilo pre oko 34 miliona godina.“

Tokom 1990-ih, Rustov doktorski savetnik i koautor Kris Berd, uvaženi profesor KU Fondacije i viši kustos paleontologije kičmenjaka, sakupio je fosile iz formacije Nadu u basenu Baise u Guangsiju u Kini, koji su veoma ličili na materijal poznat iz Severne Amerike. . Do tog vremena, Ekgmovechashala je bila ozloglašena zagonetka među severnoameričkim paleontolozima.

„Kada smo tamo radili, nismo imali pojma da ćemo pronaći životinju koja je blisko povezana sa ovim bizarnim primatom iz Severne Amerike, ali bukvalno čim sam podigao vilicu i video je, pomislio sam: ‘Vau, to je to“, rekao je Beard.

„Nije da je trebalo mnogo vremena, i morali smo da preduzmemo sve vrste detaljnih analiza – znali smo šta je to. Ovde u kolekciji KU imamo neke kritične fosile, uključujući ono što je još uvek daleko najbolji gornji kutnjak Ekgmovechashala poznat iz Severne Amerike. Taj gornji kutnjak je toliko karakterističan i izgleda prilično sličan onom iz Kine da smo otkrili da na neki način potvrđuje dogovor.“

Berd je prepustio Rustu da sprovede morfološku analizu koja je povezala Ekgmovechashala i njenog rođaka Paleohodite iz Kine u filogenetsko stablo kako bi utvrdila njihove evolucione odnose.

Tokom rada, Rust je uspeo da izvuče zaključke o tome kako je Ekgmovechashala otkrivena u Nebraski, milionima godina nakon što su njeni primati umrli u fosilnom zapisu kontinenta.

„Prikupili smo značajnu količinu morfoloških podataka da bismo stvorili evoluciono stablo koristeći softver i algoritam za filogenetičku rekonstrukciju“, rekao je Rust. „Ovo evoluciono stablo sugeriše blisku evolucionu vezu između severnoameričke Ekgmovechashale i paleohodita iz Kine, koju su Kris i njegove kolege otkrili 1990-ih. Rezultati naše analize nedvosmisleno podržavaju ovu hipotezu.“

Istraživači KU kažu da njihovo otkriće nije samo uzbudljivo u smislu otkrivanja nove vrste primata iz kasne eocenske Kine – već i u rešavanju priče o poreklu Ekgmovechashala. Na osnovu njihove istrage, Ekgmovechashala nije potekla od starijeg severnoameričkog primata koji je nekako preživeo hladnije i suše uslove zbog kojih su drugi severnoamerički primati izumrli. Umesto toga, njegovi preci su prešli preko Beringijskog regiona milionima godina kasnije, predviđajući put kojim su sledili prvi Indijanci mnogo kasnije.

„Naša analiza odbacuje ideju da je Ekgmovečašala relikt ili preživeli ranijih primata u Severnoj Americi“, rekao je Rust. „Umesto toga, to je bila imigrantska vrsta koja je evoluirala u Aziji i migrirala u Severnu Ameriku tokom iznenađujuće hladnog perioda, najverovatnije preko Beringije.

Vrste poput Ekgmovechashala koje se iznenada pojavljuju u fosilnim zapisima dugo nakon što su njihovi rođaci umrli nazivaju se „Lazarovim taksonomima“ po biblijskoj ličnosti koja je vaskrsnula iz mrtvih.

„Efekat Lazara u paleontologiji je kada u fosilnim zapisima pronađemo dokaze o životinjama koje su očigledno izumrle – da bi se ponovo pojavile posle duže pauze, naizgled niotkuda“, rekao je Berd.

„Ovo je veliki obrazac evolucije koji vidimo u fosilnim zapisima severnoameričkih primata. Prvi primati su došli u Severnu Ameriku pre oko 56 miliona godina na početku eocena, i cvetali su na ovom kontinentu više od 20 miliona godine. Ali oni su izumrli kada je klima postala hladnija i suša blizu granice eocen-oligocena, pre oko 34 miliona godina.“

„Nekoliko miliona godina kasnije Ekgmovechashala se pojavljuje kao revolveraš u vestern filmu, samo da bi bio bljesak u tiganju što se tiče duge putanje evolucije. Nakon što Ekgmovechashala nestane više od 25 miliona godina, ljudi iz Klovisa dolaze u Severnu Ameriku, označavajući treće poglavlje primata na ovom kontinentu. Poput Ekgmovečašale, ljudi u Severnoj Americi su odličan primer Lazarusovog efekta.“

Rustu i Beardu su se u radu pridružili koautori Ksijun Ni iz Kineske akademije nauka u Pekingu i Kristen Titjen, naučni ilustrator sa Instituta za biodiverzitet KU i Prirodnjačkog muzeja.

Prema Rustu, priča o Ekgmovečašali je vredna pažnje ljudi jer se dogodila u eri dubokih ekoloških i klimatskih promena, poput naše, koju pokreće ljudska aktivnost.

„Ključno je shvatiti kako je prošla biota reagovala na takve promene“, rekla je ona. „U takvim situacijama, organizmi se obično ili prilagođavaju povlačeći se u gostoljubivije regione sa dostupnim resursima ili se suočavaju sa izumiranjem. Pre oko 34 miliona godina, svi primati u Severnoj Americi nisu mogli da se prilagode i prežive. Severnoj Americi su nedostajali neophodni uslovi za preživljavanje Ovo naglašava značaj dostupnih resursa za naše rođake primate koji nisu ljudi tokom vremena drastičnih klimatskih promena.“

Studija je takođe deo veće priče koja predstavlja najranija poglavlja našeg sopstvenog evolucionog putovanja koje je na kraju dovelo do naše sopstvene vrste, rekao je Rust.

„Razumevanje ovog narativa nije samo ponižavajuće, već nam takođe pomaže da cenimo dubinu i složenost dinamične planete koju nastanjujemo“, rekla je ona. „Omogućava nam da shvatimo zamršeno delovanje prirode, moć evolucije u stvaranju života i uticaj faktora životne sredine.“