Fosili otkrivaju praistorijske patagonske dinosauruse

Fosili otkrivaju praistorijske patagonske dinosauruse

Studija koju je vodio Univerzitet Teksasa u Ostinu pruža uvid u dinosauruse i raznolikost ptica u Patagoniji tokom kasne krede, neposredno pre nego što su neptičji dinosaurusi izumrli.

Fosili predstavljaju prvi zapis o teropodima — grupi dinosaurusa koja uključuje i moderne ptice i njihove najbliže neptičje rođake dinosaurusa — iz čileanskog dela Patagonije. Nalazi istraživača uključuju džinovske megaraptore sa velikim kandžama nalik na srp i ptice iz grupe koja uključuje i današnje moderne vrste.

„Fauna Patagonije koja je dovela do masovnog izumiranja bila je zaista raznolika“, rekla je glavna autorka Sara Dejvis, koja je završila ovaj rad u okviru svojih doktorskih studija kod profesorke Džulije Klark na Odeljenju za geološke nauke UT Jackson School of Geosciences. „Imate svoje velike mesoždere teropoda i manje mesoždere, kao i ove grupe ptica koje koegzistiraju zajedno sa drugim gmizavcima i malim sisarima.“

Studija je objavljena u Journal of South American Earth Sciences.

Od 2017. godine, članovi Clarke laboratorije, uključujući studente postdiplomaca i osnovnih studija, pridružili su se naučnim saradnicima iz Čilea u Patagoniji kako bi prikupili fosile i napravili zapis o drevnom životu iz regiona. Tokom godina, istraživači su pronašli obilje biljnih i životinjskih fosila pre udara asteroida koji je ubio dinosauruse.

Studija se posebno fokusira na teropode, a fosili datiraju od pre 66 do 75 miliona godina.

Teropodni dinosaurusi koji nisu bili ptiči uglavnom su bili mesožderi i uključuju vrhunske predatore u lancu ishrane. Ova studija pokazuje da su u praistorijskoj Patagoniji ovi predatori uključivali dinosauruse iz dve grupe — megaraptore i unenlagiine.

Dostižući preko 25 stopa dužine, megaraptori su bili među većim dinosaurusima teropoda u Južnoj Americi tokom kasne krede. Unenlagiine – grupa sa članovima koji su se kretali od veličine piletine do preko 10 stopa visokih – verovatno su bili prekriveni perjem, baš kao i njihov bliski rođak velociraptor. Fosili unenlagiinae opisani u studiji su najjužniji poznati primer ove grupe dinosaurusa.

Fosili ptica takođe su bili iz dve grupe — enantiornitina i orniturina. Iako su sada izumrli, enantiornitini su bili najraznovrsnije i najzastupljenije ptice pre miliona godina. Ovi su ličili na vrapce – ali sa kljunovima obloženim zubima. Grupa ornithurae uključuje sve savremene ptice koje žive danas. Oni koji žive u drevnoj Patagoniji možda su ličili na gusku ili patku, iako su fosili previše fragmentarni da bi se sa sigurnošću moglo reći.

Istraživači su identifikovali teropode iz malih fosilnih fragmenata; dinosaurusi uglavnom iz zuba i prstiju, ptice iz malih komada kostiju. Dejvis je rekao da je gleđ koja blista na zubima dinosaurusa pomogla da se uoče među kamenitim terenima.

Neki istraživači sugerišu da se južna hemisfera suočila sa manje ekstremnim ili postepenijim klimatskim promenama od severne hemisfere nakon udara asteroida. Ovo je možda učinilo Patagoniju, i druga mesta na južnoj hemisferi, utočištem za ptice i sisare i drugi život koji je preživeo izumiranje. Dejvis je rekao da ova studija može da pomogne u istraživanju ove teorije izgradnjom zapisa o drevnom životu pre i posle izumiranja.

Koautor studije Marselo Lepe, direktor Antarktičkog instituta u Čileu, rekao je da su ovi prošli zapisi ključni za razumevanje života kakav danas postoji.

„Još uvek moramo da znamo kako je život napravio svoj put u tom apokaliptičnom scenariju i podstakao naše južne sredine u Južnoj Americi, Novom Zelandu i Australiji“, rekao je on. „Ovde su teropodi i dalje prisutni — ne više kao dinosaurusi tako impozantni kao megaraptoridi — već kao raznoliki niz ptica koje se nalaze u šumama, močvarama i močvarama Patagonije, na Antarktiku i Australiji.

Među koautorima studije su Klark i istraživači sa Univerziteta Čile, Major univerziteta, Univerziteta u Konsepsionu i čileanskog Nacionalnog muzeja prirodne istorije.