Istraživanje je posmatralo decu sa nedostatkom hormona rasta i njihove staratelje kako bi se bolje razumeo uticaj fizičkog ili emocionalnog stresa. Rezultati sugerišu da kada roditelji ili staratelji dece sa nedostatkom hormona rasta prijave simptome stresa, anksioznosti i depresije, i dete koje staraju pokazuje slične simptome. S druge strane, kada staratelji pokazuju nadu i emocionalnu stabilnost, deca sa nedostatkom hormona rasta su bolje sposobna da se nose sa svojim stanjem i pokazuju poboljšano opšte zdravlje.
„Već dugo prepoznajemo stres sa kojim se staratelji suočavaju, ali naše istraživanje pokazuje koliko su zdravlje roditelja i dece zapravo isprepleteni,“ rekao je Luis Fernandez Luque, glavni naučni saradnik i suosnivač Adhera Health. „Podrška staratelju nije samo korisna – ona je ključna za poboljšanje ishoda za decu sa nedostatkom hormona rasta ili drugim hroničnim pedijatrijskim stanjima.“
Istraživanje je pratilo 50 staratelja dece sa nedostatkom hormona rasta tokom tromesečnog perioda u okviru digitalnog zdravstvenog programa Adhera Health, fokusiranog na blagostanje staratelja. Staratelji su popunjavali niz validiranih procena koje su merile njihovo emocionalno i mentalno zdravlje i izveštavali o fizičkom i emocionalnom stanju deteta.
Nalazi su pokazali da su emocionalno i fizičko zdravlje dece snažno povezani sa blagostanjem staratelja. Veći stres kod dece, kao što su negativna osećanja prema lečenju ili teškoće u suočavanju sa nedostatkom hormona rasta, bio je povezan sa višim nivoima stresa, anksioznosti i simptoma depresije kod staratelja. Pored toga, nada staratelja u bolju budućnost bila je povezana sa boljim emocionalnim ishodima kod dece.
„Ovo istraživanje potvrđuje da je blagostanje dece sa hroničnim stanjima neodvojivo od emocionalnog zdravlja njihovih staratelja,“ rekao je Rikardo C. Berios, izvršni direktor i suosnivač Adhera Health, koji je bio koautor istraživanja.
„Adherina platforma zasnovana na veštačkoj inteligenciji dizajnirana je da podrži ovu dinamiku, kombinujući bihevioralnu nauku i odgovornu veštačku inteligenciju kako bi osnažila porodice – ne samo pacijente. Ovi nalazi jačaju našu uverenje da poboljšanje ishoda za decu zahteva ekosistem pristup, koji stavlja staratelje u centar pedijatrijske hronične nege.“
