Farmakološki pristup ne uspeva da umanji težinu ili trajanje delirijuma

Farmakološki pristup ne uspeva da umanji težinu ili trajanje delirijuma

Nova studija koju su sproveli istraživači sa Instituta Regenstrif i univerziteta Južne Karoline i Indijane otkrila je da najčešće prepisivani lekovi za krvni pritisak, uzimani najmanje šest meseci pre prijema u jedinicu intenzivne nege (ICU), ne štite od razvoja bolesti. delirijum na intenzivnoj nezi, bez obzira na starost, pol, rasu, komorbiditete ili status osiguranja.

Delirijum, akutna insuficijencija mozga, pogađa oko sedam miliona hospitalizovanih pacijenata u SAD godišnje i povezan je sa dužim boravka u bolnici i intenzivnoj nezi, većom verovatnoćom mehaničke ventilacije, dugotrajnim kognitivnim oštećenjem, novim smeštajem u starački dom i većom verovatnoćom smrti . Kako se težina i trajanje delirijuma povećavaju, kognitivni i funkcionalni ishodi nakon otpuštanja se pogoršavaju.

„Tražili smo potencijalne načine da smanjimo težinu i trajanje delirijuma. U ovoj studiji smo pogledali ACE inhibitore i blokatore receptora angiotenzina jer ovi lekovi stabilizuju krvni pritisak i smatra se da imaju neuroprotektivne kvalitete. Želeli smo da saznamo da li je hronična izloženost ovim lekovima lekovi mogu biti važni u prevenciji delirijuma“, rekao je stariji autor studije Babar Khan, MD, M.S., istraživač-kliničar Instituta Regenstrief i Medicinskog fakulteta Univerziteta Indijana.

„Nažalost, nismo pronašli nižu prevalenciju delirijuma među pacijentima kojima su prepisani ovi lekovi pre prijema u intenzivnu terapiju, u poređenju sa pacijentima koji ih nisu uzimali.“

Hronični visok krvni pritisak, koji se može uspešno sniziti ACE inhibitorima i blokatorima angiotenzinskih receptora, jedan je od faktora rizika za delirijum stečenog na intenzivnoj nezi.

Opservaciona studija elektronskih zdravstvenih kartona 4.791 rasno različitog pacijenta pokazala je da uzimanje ovih lekova za krvni pritisak najmanje šest meseci pre prijema u intenzivnu negu nije pružilo dovoljno zaštitne koristi niti stvorilo dovoljnu otpornost mozga da spreči delirijum.

U drugom radu koji se bavio farmakološkim pristupom delirijumu, dr Kan je bio koautor studije objavljene u časopisu Nev England Journal of Medicine 2018. godine koja je otkrila da uobičajeno propisani antipsihotični lekovi ne menjaju trajanje delirijuma.

U kontinuiranoj potrazi za identifikacijom terapija za sprečavanje ili upravljanje delirijumom, on i njegov kolega Institut Regenstrief i član medicinskog fakulteta IU Sikandar Khan, D.O., M.S., trenutno sarađuju sa klinikom Maio na studiji na više lokacija kako bi se utvrdilo da li je posebno dizajnirana muzička intervencija može smanjiti verovatnoću da stariji odrasli pacijenti na odeljenju sa mehaničkom ventilacijom razviju delirijum i takođe može poboljšati zdravlje mozga nakon intenzivne nege.

„Ova studija lekova za krvni pritisak predstavlja naše stalne napore da razumemo ulogu vaskularnih faktora rizika u delirijumu. Naš dugoročni cilj je da razumemo kako različiti biološki procesi u starenju, kao što su krvni pritisak, zapaljenje itd., deluju u interakciji i na kraju vode do delirijuma, a potom i do demencije“, rekao je dr Sikandar Khan.

„Odnos između propisivanja inhibitora angiotenzin konvertujućeg enzima i blokatora receptora angiotenzina i delirijuma u ​​sekundarnoj analizi ICU-A“ objavljen je u časopisu Američkog gerijatrijskog društva.