Pre više hiljada godina, ljudi na današnjem danskom ostrvu Bornholm bacili su stotine misteriozno isklesanog kamenja u jarak pre nego što su ga zakopali.
Svrha ovog takozvanog ‘sunčevog kamenja’, i razlozi za njihovo masovno bacanje u jarke, bili su misterija – ali drevni led iskopan sa Grenlanda možda ima odgovor.
Pre nekih 4.900 godina, vulkan je eruptirao toliko masovno da bi izbrisao Sunce – što je podstaklo ritualno žrtvovanje sunčevog kamenja u pokušaju da se obnovi.
„Dugo smo znali da je Sunce bilo žarište za rane poljoprivredne kulture za koje znamo u severnoj Evropi“, kaže arheolog Rune Iversen sa Univerziteta u Kopenhagenu.
„Oni su obrađivali zemlju i zavisili su od Sunca da donese kući žetvu. Da je Sunce skoro nestalo zbog magle u stratosferi na duži vremenski period, to bi za njih bilo izuzetno zastrašujuće.“
Sunčevo kamenje – ili „solsten“ na danskom – pronađeno je u velikom broju na arheološkom nalazištu na Bornholmu zvanom Vasagard. Smatra se da je lokalitet, koji se koristio između 3500. godine pre nove ere i 2700. godine pre nove ere, bio verski kompleks; tačnije mesto obožavanja Sunca, pošto se ulazi u kompleks poravnavaju sa Suncem u vreme solsticija.
Zakopani u jarcima pored nasipa koji prolazi kroz lokaciju, arheolozi su iskopali više od 600 celih ili fragmentovanih sunčanih kamenova. To su uglavnom veličine dlana, obično ravno, zaobljeno kamenje koje je ugravirano linijama koje zrače iz centra, poput sunčevih zraka, iako postoje neke varijacije u obliku kamena i šara ugraviranih na njima.
Uzeti zajedno, oni predstavljaju sate i sate mukotrpnog rezbarenja. Takav smišljen rad je morao imati svrhu, a arheolozi veruju da je ta svrha bila duhovna, u vezi sa Suncem, plodnošću i rastom.
„Sunčevo kamenje je pronađeno u velikim količinama na lokalitetu Vasagard Vest“, kaže Iversen, „gde su ga stanovnici odlagali u jarke koji su činili deo ograđenog nasipa zajedno sa ostacima ritualnih gozbi u obliku životinjskih kostiju, razbijenih glinenih posuda i Predmeti od kremena oko 2900. godine pre nove ere.
Grupisanje ovog kamenja u vremenu i prostoru ukazuje na određenu svrhu ili događaj. Iversen i njegove kolege veruju da su identifikovali šta bi taj događaj mogao biti u ledenom jezgru izvučenom iz ledenog pokrivača Grenlanda, godišnjim slojevima sedimenta iz drevnih jezerskih korita i prstenovima drveća koji su se formirali otprilike u isto vreme.
U ledenom jezgru, u sloju deponovanom oko 2900. godine pre nove ere, može se videti značajna količina sulfata, potpis koji se vidi kada vulkan masovno eruptira, a njegov izbacivanje se taloži na ledeni pokrivač i zatrpava ga sledeći slojevi leda.
Godišnji slojevi sedimenta iz Nemačke, poznati kao varves, ukazuju na dva perioda slabe sunčeve svetlosti, od kojih se jedan značajno javlja oko 2900. godine pre nove ere. I podaci o prstenovima drveća iz čekinjastih borova na zapadu SAD-a pokazuju veoma tanke prstenove otprilike u istom vremenskom periodu – povezane sa veoma hladnim, suvim uslovima.
Znamo da dovoljno velike vulkanske erupcije mogu prouzrokovati široko rasprostranjene probleme tokom nekoliko godina, kao što su period hlađenja, slaba sunčeva svetlost, propadanje useva i glad. Svi ovi dokazi, smatraju Iversen i njegov tim, ukazuju na vezu između vulkanskog događaja i sunčevog kamenja u Vasagardu.
„Razumno je verovati da su ljudi iz neolita na Bornholmu želeli da se zaštite od daljeg pogoršanja klime žrtvovanjem sunčevog kamenja – ili su možda želeli da pokažu svoju zahvalnost što se Sunce ponovo vratilo“, kaže on.
Postoji još jedan značajan trag. U godinama nakon taloženja kamenja, dizajn lokaliteta se značajno promenio. U isto vreme, kuga je poharala region, a kultura je prolazila kroz veliku promenu kako se masovna migracija odvijala širom Evrope.
Ako je pustošenje izazvano vulkanskom erupcijom došlo i nestalo, i sa drugim velikim promenama koje su se dešavale, nije veliki skok da se zaključi da su promenljive potrebe lokalnog stanovništva dovele do preuređenja njihovog prostora za okupljanje.
„Posle žrtvovanja sunčevog kamenja, stanovnici su promenili strukturu lokaliteta tako da je umesto žrtvenih rovova dobilo obimne nizove palisada i kružnih kultnih kuća“, kaže Iversen.
„Ne znamo zašto, ali razumno je verovati da bi dramatične klimatske promene kojima su bili izloženi na neki način odigrale ulogu.