Drevni pećinski ritual od pre 10.000 godina možda je najstarija svetska tradicija

Drevni pećinski ritual od pre 10.000 godina možda je najstarija svetska tradicija

U ostacima požara sa ugljem koji su tinjali pre više od 10.000 godina, arheolozi su pronašli dokaze o onome što je možda najduži kontinuirani ritual – podeljen generacijama starosedelaca Australije od kraja poslednjeg ledenog doba do danas.

Zemljišta predaka Aboridžina GunaiKurnai leže u podnožju australijskih Alpa, alpskom području u jugoistočnoj Australiji prošaranom kamenim gromadama i krečnjačkim pećinama, a prostiru se na jugozapadu do viktorijanske obale.

Ove pećine nisu koristili narod Gunai Kurnai za sklonište, već kao usamljena skloništa za praktičare magije poznate kao mulla-mullung. Etnografi su dokumentovali ove prakse 1800-ih, ali arheolozi koji su pregledavali pećine 1970-ih su ih prevideli jer se magični rituali nisu uklapali sa njihovim uglavnom sekularnim tumačenjima pećina kao mesta za kuvanje i spavanje.

Sada je tim arheologa koji radi sa narodom GunaiKurnai iskopao i opisao dva minijaturna kamina okružena krečnjačkim stenama i svaki od njih sadrži po jedan štap od Casuarina drveta očišćenog od bočnih grana i zamazanog masnim tkivom.

Etnografski izveštaji iz Australije u 19. veku opisuju ove rituale, koje je u pećinama sprovodio cenjeni „doktor“ daleko od ostatka zajednice. Neki evropski izveštaji opisuju ulogu osobe koja je „opčarala“ ili „izlečila… opčinila“, opisuju predmete koje je odsečena ili dodirnuta od namenjene žrtve, a koji su bili pričvršćeni za komad drveta i nakratko spaljeni sa malo ljudske ili životinjske masti.

Arheolog sa Univerziteta Monaš Bruno David, starešina Gunai Kurnai Rasel Mulet i njihove kolege sada su otkrili dokaze o ovoj praksi, duboko u pećini Klogs.

Smatra se da su kamini unutar pećine brzo zatrpani ubrzo nakon što su poslednji put korišćeni, sedimentima koji datiraju oko 10.000-12.000 godina, do kraja poslednjeg ledenog doba i zore holocena, naše trenutne geološke epohe. Štaviše, dva kamina su skoro identična, ali datiranje tima sugeriše da su izgrađeni i korišćeni u razmaku od 1.000 godina.

Otkopani 2020. uz dozvolu i pomoć staraca Aboridžina GunaiKurnai, kamini i drveni alati – koji bi se raspalili da su bili izloženi – sačuvani su milenijumima van pogleda.

Ovo čini malo verovatnim da su naivni došljaci u pećinu mogli da vide i kopiraju napuštene ostatke rituala, što podržava tvrdnje da se tradicija naroda Gunai Kurnai usmeno prenosi najmanje 10.000 godina.

„Skup faktora koji doprinose opstanku i [kamina] i njihovih drvenih artefakata pruža neuporediv uvid u otpornost GunaiKurnai narativnih tradicija“, pišu David i njegove kolege u svom objavljenom radu.

„Ovi nalazi se ne odnose na sećanje na praksu predaka, već na prenošenje znanja u praktično nepromenjenom obliku, sa jedne generacije na drugu, tokom nekih 500 generacija.

Posle vekova kolonijalnog oduzimanja imovine i otpuštanja, arheolozi (i drugi naučnici) počinju da uče od naroda australijskih prvih nacija i sa više poštovanja rade sa njima, integrišući svoje tradicionalno znanje u naučne analize kako bi obogatili i ojačali nalaze.

Ove analize, često genetske istorije, potvrđuju ono što su autohtoni narodi sve vreme znali i nastavili da tvrde kroz usmene tradicije: da održavaju duboke veze sa zemljama svojih predaka.

Konkretno, u Australiji, istraživači su uporedili drevne priče o stvaranju koje govore o precima naroda Gunditjmara koji su nastali iz vulkanskih erupcija sa geološkim zapisima o tim istim događajima.

Slično tome, usmene tradicije naroda Palava na Tasmaniji govore o porastu mora koje je poplavilo kopneni most koji povezuje ostrvo sa kopnom Australije pre nekih 12.000 godina, i o sazvežđima koja su osvetljavala noćno nebo u to vreme.

Ovaj novi rad koji uključuje narod GunaiKurnai malo se razlikuje po tome što je tim otkrio delikatne ručno rađene ostatke ritualnih praksi, sačuvane kao i sama usmena predanja.