Drevni ljudski ostaci otkrivaju pogrebne običaje kamenog doba

Drevni ljudski ostaci otkrivaju pogrebne običaje kamenog doba

Arheolozi su otkrili dokaze o jedinstvenim praksama sahranjivanja iz ranog neolita u Galeriji del Silek u Španiji, nakon analize keramičkih posuda pronađenih sa ljudskim ostacima u dve jame.

Predstavljajući rani primer različitih neolitskih pogrebnih običaja duboko u unutrašnjosti Pirinejskog poluostrva, nalaz skreće pažnju na planine Atapuerka kao značajnu granicu za rani ljudi koji pronalaze novi dom u ovoj oblasti.

„Novi dokazi… ilustruju da je mogla da se koristi kao pogrebna galerija čija se upotreba protezala od ranog neolita, kroz ceo halkolit, i trajala do početka bronzanog doba“, piše tim koji je predvodio arheolog Antonio Molina-Almansa iz Univerzitet Alkala u Španiji.

Neolitski ‘pioniri’ u srcu Iberije ostavili su malo tragova svojih pogrebnih rituala. Često se kreću u malim grupama, malo je dokaza o njihovim metodama za odlaganje svojih mrtvih s poštovanjem.

Širom današnje Francuske, Portugala i Andaluzije, zajednice iz istog perioda često su sahranjivale svoje voljene u pećinama kada su prolazile. Ipak, na španskom poluostrvu, običaji ranog neolita među onima koji su počeli da se naseljavaju na jednom mestu uključivali su sahranjivanje mrtvih u zemlju.

Nalazi u Galeriji del Silek pružaju oštar kontrast ovoj praksi.

Pronađena 1972. godine, pećina sadrži zidne slike i gravure na stenama, sa fragmentima ostataka faune, ljudskih ostataka i keramike razbacanim po celom prostoru.

Dva skupa ljudskih ostataka analizirana u ovoj studiji su značajna jer je svaki postavljen na dno dve odvojene jame koje se nalaze na više od 300 metara (984 stope) od ulaza.

„Galeria del Silek je izvanredno nalazište,“ pišu istraživači, „zbog činjenice da je zapečaćeno na kraju bronzanog doba i da je ostalo netaknuto do današnjih dana“.

Svi ljudski ostaci pronađeni na tom mestu ranije su pripisani bronzanom dobu, ali prisustvo keramičkih posuda koje datiraju iz ranog neolita pronađene pored ljudskih ostataka u dve jame (poznate kao Sima A i Sima B) podstaklo je ponovnu procenu.

Radiokarbonsko datiranje na ljudskim zubima i kostima četiri različite osobe pronađene u dve jame pružilo je zanimljivu korekciju. Dok je telo jednog Sime A zaista bilo živo tokom početnog bronzanog doba, negde između 1880–1690. pre nove ere, ostala tri ljudska ostatka datovana su između 5307. i 4897. godine pre nove ere, što ih stavlja u rani neolit.

Čini se da su ostaci jedne od osoba iz ranog neolita, za koje je tim utvrdio da je mlada devojka od 13 do 14 godina, pažljivo smešteni u Simu A pored šest keramičkih posuda. Istraživači misle da je devojčica namerno sahranjena sa posudama kao pogrebna ponuda.

Molina-Almansa i tim sugerišu da ovo implicira da su ljudi koji su koristili pećinu Galeria del Silek bili među prvima u regionu koji su razvili složene pogrebne prakse, pri čemu se namerno postavljanje u pećinu i dalje od ulaza čini neuobičajenim za ovo vreme.

„Postojale su samo dve poznate pećine u ovoj oblasti sa ostacima ljudi iz ranog neolita“, pišu oni. „U obe pećine, ljudski ostaci su se pojavili u domaćim kontekstima što sugeriše da nije bilo posebnog mesta rezervisanog za sahranu njihovih mrtvih.

Činjenica da su grobovi pojedinaca bili na drugoj lokaciji sugeriše da je možda bilo nečeg posebnog u tom području, što bi trebalo smatrati reprezentativnim za vrste mesta na kojima bi naši nomadski preci izabrali da grade trajnija naselja.

„Nema sumnje da je korišćen u pogrebne svrhe“, objašnjavaju oni, „s obzirom na veliku udaljenost između lokacije na kojoj su deponovani ljudski ostaci i ulaza u drevnu pećinu.“

Nova analiza Galerije del Sileks pruža dragocen uvid u živote najranijih neolitskih ljudi na Iberijskom poluostrvu.

Čini se da su ovi ljudi bili deo složenog i sofisticiranog društva sa bogatom kulturom i sistemom verovanja.

Studija je objavljena u časopisu Kuaternari Science Revievs.