Drevna struktura duž reke Nil je najstariji hidraulički sistem svoje vrste

Drevna struktura duž reke Nil je najstariji hidraulički sistem svoje vrste

Čini se da mali deo drevnih stenskih zidova duž reke Nil u Sudanu predstavlja najstariji poznati hidraulički sistem te vrste.

Nova otkrića sugerišu da su ljudi koji su živeli u drevnom carstvu Nubije u severnom Sudanu manipulisali rekom u svoju korist još pre 3.000 godina.

Rečne ‘groines’ su krute strukture, postavljene okomito na obalu ili obalu, koje ljudi i danas koriste da manipulišu protokom vode i mulja.

Veoma su korisni, a farmeri i nautičari duž Nila to znaju mnogo duže nego što smo mi ikada znali.

Žuta reka u Kini je nekada imala najstarije poznate žile na svetu. Ali ne više.

Istraživači iz Australije i Ujedinjenog Kraljevstva pronašli su dokaze da su Nubijci koristili groines 2.500 godina pre nego što su farmeri u Kini radili isto.

Koristeći satelitske podatke, lokalna istraživanja i prethodna istraživanja, tim je otkrio stotine mrvica koje i danas postoje u Sudanu.

Neki su zakopani pod vodama Nila, dok drugi stoje na drevnim rečnim koritima koja su odavno presušila.

Njihov oblik, orijentacija i veličina govore mnogo o njihovoj mogućoj nameni.

Istraživači sumnjaju da su korišćeni za hvatanje plodnog mulja, za navodnjavanje zemlje, za ograničavanje erozije obala, za odbranu od sezonskih poplava, za stvaranje optimalnih bazena za ribolov ili za zaustavljanje vetrova peska da guše useve.

Sistem je toliko efikasan da ga i dalje koriste lokalni stanovnici, iako ne na istim mestima. Klimatske promene u poslednja tri milenijuma značajno su promenile tok Nila u ovom regionu.

„Iz razgovora sa farmerima u sudanskoj Nubiji, takođe smo saznali da su reke nastavljene da se grade još 70-ih godina prošlog veka i da se zemlja koju formiraju neki zidovi i danas obrađuje“, kaže arheolog Metju Dalton sa Univerziteta Zapadne Australije.

„Ova neverovatno dugovečna hidraulička tehnologija igrala je ključnu ulogu u omogućavanju zajednicama da uzgajaju hranu i napreduju u izazovnim pejzažima Nubije više od 3.000 godina.

Poznato je da su drevni ljudi koji su živeli duž reke Nil gradili kanale i luke hiljadama godina, ali žile nikada nisu nezavisno datovane, misle Dalton i njegove kolege.

Pretpostavljalo se da je praksa postavljanja rečnih grejnova duž Nila moderna, datira otprilike iz ranog 19. veka, a ipak u regionu postoje i druge žile starijeg izgleda.

Nažalost, jastuci pronađeni u blizini arheoloških lokaliteta iz Nubije često su potopljeni u aktivne kanale, što znači da se ne mogu pravilno datirati.

Ipak, oni koji postoje na suvom koritu reke, u blizini drevnog grada sa zidinama poznatog kao Amara Vest, sada su datirani između 3.000 i 3.300 godina.

„Svi zidovi se nalaze u oblastima koje su verovatno bile podvrgnute poplavama u prošlosti, a većina ih je takođe vidljivo prislonjena jedinicama muljevitih poplava“, pišu istraživači.

One koje stvaraju gustu podlogu verovatno su korišćene za zaustavljanje vode ili hvatanje plodnog mulja iz Nila, smanjujući potrebu za navodnjavanjem. Dok su oni koji su uspravni u liniji mogli biti upotrijebljeni da blokiraju pješčani vjetar ili natjeraju ribu u miran bazen.

Istraživači sumnjaju da su strukture izgrađene za održavanje velikih zajednica u regionu gde tok Nila nije bio tako jak ili dosledan kao severnije u Egiptu.

Grojns bi omogućio naseljavanje u regionu, posebno da je tok Nila opadao, kako pokazuju klimatski zapisi.

Ipak, ova nubijska oaza nije trajala večno. Oko 1000. godine pre nove ere, istraživači kažu da je klima u regionu postala previše negostoljubiva.

Oko 200. godine pre nove ere, poplave reke u nekim regionima su verovatno prestale zauvek, a jastuci su opali.

Drugi su bili potopljeni.

U blizini drevnog hrama Soleb na zapadnoj obali Nila, na primer, istraživači su identifikovali zidove koji se protežu do 700 metara (2.997 stopa) duge, napravljene od gromada težine 100 kilograma (220 funti) po komadu.

Za razliku od rečnih grejnova koji se nalaze na suvom, ovi zidovi se prostiru pravo ili zakačeni u aktivne kanale reke, stvarajući dubok, miran kanal koji je verovatno poboljšao pristup čamcu, poput modernog pristaništa ili mola.

Potrebna su dalja istraživanja da bi se ove strukture pravilno datirali, ali s obzirom na 3.000 godina stare jabuke pronađene u blizini, postoji šansa da su i ove jednako stare.

„Ove monumentalne reke pomogle su da se povežu ljudi drevnog Egipta i Nubije tako što su olakšali kretanje resursa, armija, ljudi i ideja na velike udaljenosti uz Nil“, čudi se Dalton.

Zapanjujuće je da nam je njihov značaj donedavno u velikoj meri izmikao iz pažnje.