Uobičajeno stanje krvi smanjuje rizik od Alchajmerove bolesti

Uobičajeno stanje krvi smanjuje rizik od Alchajmerove bolesti

Čini se da uobičajeno stanje krvi povezano sa povećanim rizikom od nekoliko bolesti neočekivano smanjuje rizik od Alchajmerove bolesti.

Ljudi sa klonskom hematopoezom neodređenog potencijala (CHIP) imaju 10 puta veću verovatnoću da razviju rak krvi i dvostruko veća verovatnoća da će završiti sa oboljenjem srca i jetre. Dakle, kada su ćelijski biolog sa Univerziteta Stanford Hind Bouzid i njegove kolege krenuli da vide kako je ovo stanje poremetilo Alchajmerovu bolest, ovo nije bio ishod koji su očekivali.

„Bili smo iznenađeni kada smo otkrili da je CHIP zapravo povezan sa znatno manjim rizikom od Alchajmerove bolesti“, kaže patolog sa Stanforda Sidarta Džejsval.

CHIP je često proces vezan za uzrast. Nastaje kada roditelj krvne ćelije (matična ćelija) koja živi u našoj koštanoj srži završi sa mutacijom koja mu omogućava da stvori mutantne krvne ćelije jače od svojih vršnjaka. ČIP se može formirati kod inače zdravih ljudi i nema primetne simptome, ali pogoršava druga stanja.

Kako ove krvne ćelije mogu da nadmaše druge, ovaj genetski jedinstveni klonski soj može vremenom da zameni skoro 100 odsto krvi osobe.

Analizirajući DNK krvnih zrnaca od 1.362 osobe sa Alchajmerom i 4.368 osoba bez Alchajmerove bolesti, Bouzid i tim su otkrili 30-50 procenata manji rizik od Alchajmerove bolesti kod ljudi sa mutacijom krvi. Ovo je sličan stepen zaštite kao genetska varijanta za koju se zna da smanjuje Alchajmerovu bolest, objašnjava Jaisval.

Takođe sugeriše da mutacija utiče na tkiva koja nisu crvena krvna zrnca. Istraživači su detaljnije pogledali vođeni ranijim istraživanjima koja su prethodno otkrila vezu sa drugim ćelijama koje potiču iz koštane srži (kolektivno poznate kao mijeloidno tkivo).

Zahvaljujući 12 donatora, osam koji su živeli sa CHIP-om i četiri bez njega, tim je identifikovao takve mijeloidne ćelije koje nose CHIP u moždanom tkivu. Sedam od osam nosilaca CHIP-a imalo je povećanje imunih ćelija.

Obično su bela krvna zrnca koja gutaju strane napadače u mozgu mikroglija, koja se proizvodi u vezivnom tkivu mozga. Ali ove ćelije koje potiču iz koštane srži nekako su se uvukle u mozak i preuzele ulogu mikroglije u imunološkom sistemu.

„Ovo sugeriše da ćelije migriraju iz krvi u mozak“, kaže Jaisva. „To je izvanredan nalaz.“

„Jedna hipoteza je da mutacije koje promovišu prednost rasta u matičnim ćelijama krvi takođe promovišu mikroglijalnu ekspanziju i aktivnost, povećavajući sposobnost mikroglije da se bori sa uslovima koji dovode do bolesti mozga“, nastavlja Jaisva.

Disfunkcija imunološkog sistema mozga igra verovatnu ulogu u Alchajmerovoj bolesti. Dakle, ako prevaranti izvedeni iz koštane srži zaista ulaze u mozak u CHIP nosačima, oni bi mogli da nadmaše neispravnu mikrogliju izvedenu iz mozga kod pacijenata sa Alchajmerom i preuzimaju uloge koje mikroglija sada zanemaruje.

Čudno, tim nije pronašao dosledne epigenetske promene koje bi objasnile ove efekte kada su pokušali da pogledaju. To bi moglo biti zbog male veličine uzorka ili zbog toga što je potreban neki drugi faktor da ih pokrene, što je viđeno u drugim bolesnim stanjima, objašnjavaju oni.

Tako da još uvek ne mogu direktno da prikače zaštitu na mikrogliju varalice.

Iako ima još mnogo toga da se reši, višestruki dokazi koje su Bouzid i kolege pružili sugerišu da ćelije izvedene iz srži sa CHIP mutacijama pružaju određenu zaštitu od Alchajmerove bolesti.