Dijabetes povezan sa lošijim ishodima za pacijente sa rakom

Dijabetes povezan sa lošijim ishodima za pacijente sa rakom

Dijabetes je poznati faktor rizika za razvoj raka, ali može li takođe predvideti kako pacijenti sa rakom reaguju na lečenje?

U nedavnoj studiji hiljada pacijenata obolelih od raka objavljenoj u Clinical Cancer Research, Imperial istraživači su otkrili da je dijabetes tipa 2 snažno povezan sa lošijim ishodima kod onih koji primaju imunoterapiju zvane inhibitori imunološke kontrolne tačke.

Prema istraživačima, potrebno je više rada da bi se dalje uspostavile i razumele veze, ali bi to moglo da ponudi važan uvid u mehanizme kojima dijabetes remeti uobičajeni tretman za širok spektar karcinoma.

Dr Dejvid Pinato sa Odeljenja za hirurgiju i rak razgovarao je sa Rajanom O’Hareom kako bi objasnio veze i šta bi to moglo da znači za lečenje raka.

David Pinato—Već dugo znamo da je dijabetes jedan od glavnih faktora rizika koji predisponira ljude na rak—tako da ako imate dijabetes, veća je vjerovatnoća da ćete razviti rak. I negde od 15% do 20% pacijenata sa rakom u Velikoj Britaniji imaće dijabetes tipa 2.

Takođe znamo da neki tretmani protiv raka, kao što je hemoterapija, izazivaju mučninu pa pacijenti možda neće želeti da jedu. Za pacijente sa dijabetesom, ovo može biti opasno jer im nivo glukoze u krvi može pasti, što dovodi do hipoglikemijskog napada.

Drugi razlog zašto se pacijenti sa dijabetesom tradicionalno smatraju ranjivijim je veći rizik od neželjenih efekata od hemoterapije kao što su infekcija ili oštećenje nerava od određenih vrsta hemoterapije.

Ono što je do sada bilo manje jasno jeste da ako neko sa dijabetesom razvije rak, kakav uticaj ima njihov dijabetes na to kako reaguju na imunoterapijski tretman?

DP—Dijabetes tipa 2 je hronično inflamatorno stanje koje može imati široko rasprostranjene uticaje na naš metabolizam i imuni sistem, kao i niz povezanih zdravstvenih komplikacija, tako da pacijenti mogu biti slabiji.

Što se tiče lečenja raka, to znači da su dijabetičari često krhkiji. Na primer, hemoterapijom namerno ciljamo ćelije koje se brzo dele – poput onih koje se nalaze u imunološkom sistemu – ali izazivamo veći rizik od infekcije. Pacijenti sa dijabetesom su označeni kao ranjiviji od drugih grupa pacijenata koji primaju ovu vrstu lečenja.

Ali, bez obzira na to da li pacijent ima dijabetes ili ne, on će dobiti lečenje raka na isti način. Ovo uključuje imunoterapiju i klasu lekova koji se nazivaju inhibitori imunih kontrolnih tačaka, koji se široko koriste i mogu se koristiti za starije pacijente sa rakom ili one za koje hemoterapija nije prikladna.

DP—Pre naše studije, nije bilo jasno da li je dijabetes dovelo do lošijih ishoda sa inhibitorima imunoloških kontrolnih tačaka. Pošto znamo da je dijabetes imunosupresivno stanje, želeli smo da saznamo da li bi dijabetes pre primanja ove imunoterapije mogao da promeni odgovor i preživljavanje pacijenata.

Posmatrali smo rezultate kod više od 1.400 pacijenata, sa i bez dijabetesa, i sa nizom tipova tumora, koji su primali inhibitore imunološke kontrolne tačke. Ono što smo otkrili je da oni pacijenti sa dijabetesom, koji su uzimali lekove za smanjenje nivoa šećera u krvi, obično imaju lošije rezultate imunoterapije. Sve u svemu, dijabetes je bio povezan sa lošijim ukupnim preživljavanjem, nezavisno od vrste raka.

Ali zapažanja smo otišli ​​korak dalje i analizirali uzorke tumora pacijenata da bismo videli šta se dešava na lokalnom ćelijskom nivou. Ovo je pokazalo da je tumorsko mikrookruženje onih pacijenata sa dijabetesom bilo mnogo više suprimirano imunitetom, i da je zapravo bilo dokaza da su T ćelije unutar tumora manje sposobne da podignu imuni odgovor [protiv raka], u poređenju sa tumorima pacijenata koji nisu nemam dijabetes.

Konačno, pogledali smo nivo šećera u krvi pacijenata — što je jednostavan način merenja koliko dobro kontrolišu svoj dijabetes. Otkrili smo da ljudi sa višim nivoom šećera u krvi imaju dokaze o agresivnijim karakteristikama raka.

DP—Ne razumemo u potpunosti zašto lekovi za imunoterapiju ne funkcionišu tako dobro kod pacijenata sa dijabetesom: naša studija je prvi korak da pokušamo da razumemo zašto. To može biti iz više razloga, kao što je njihovo već kompromitovano stanje imuniteta.

Jedna od stvari koje smo morali da se pozabavimo u našem radu bila je uloga metformina, koji pomaže ljudima da kontrolišu nivo glukoze u krvi. Ovo je zaista uobičajen lek za dijabetes, uzima se kao pilula, a često se pacijentima prepisuju prvi lekovi.

Otkrili smo da su ljudi na metforminu imali nešto lošije rezultate u poređenju sa drugima, ali nije jasno zašto. Da li lek pogoršava ishod? Ili su pacijenti na metforminu imali lošiju kontrolu nad dijabetesom? Možda ovi pacijenti ne uzimaju samo metformin, već im je potrebno i više drugih lekova za snižavanje glukoze povrh toga, a to još uvek ne može pravilno da kontroliše njihov dijabetes.

DP—Mislim da bi ovo moglo dramatično da promeni brigu o pacijentima. Ali potrebne su nam dalje kliničke studije da bismo procenili da li je težina dijabetesa direktno povezana sa ishodima, ili kakav efekat mogu imati različiti lekovi za dijabetes.

Dijabetes je za većinu ljudi nepovratna medicinska dijagnoza; kada ga imate, imate ga. Ali kvalitet kontrole dijabetesa nije toliko rigidan, tako da da li imate visok ili nizak šećer u krvi ili ne, u velikoj meri zavisi od toga koliko je vaš dijabetes kontrolisan. Mislim da je tu poruka zaista važna.

Ako zamislimo tipičnog pacijenta od raka koji se leči, verovatno će imati mučninu, bol, možda će povraćati i možda neće dobro jesti. Dakle, možda poslednja stvar koju bismo želeli da uradimo je da dodatno ograničimo njihovu ishranu i kažemo: „Ne bi trebalo da jedeš šećer“ ili „Trebalo bi da ubrizgavaš insulin slobodnije“.

Ali mislim da je tu vrednost našeg istraživanja. Ako možemo pokazati da je briga o dijabetesu važna za očuvanje ishoda raka za imunoterapiju, onda se postavlja pitanje da li strožija kontrola dijabetesa može smanjiti razliku u ishodima koje vidimo između dijabetičara i nedijabetičara.

Postoji termin „predhabilitacija“, ideja da se pacijentima pomogne da budu spremniji pre operacije ili terapije kako bi se maksimizirali njihovi ishodi. Dakle, može li briga o dijabetesu biti deo ove pre-habilitacije pacijenata?

Na primer, ako pacijent sa dijabetesom sa rakom treba da dođe u bolnicu na imunoterapiju za dve nedelje, da li treba da pogledamo režim dijabetesa pre nego što počne? Ili je u toj fazi već prekasno da bismo imali uticaj? Ne možemo zaista odgovoriti na ovo samo iz naše studije, tako da su ovo i dalje otvorena pitanja za budućnost.