Cisteinil leukotrieni ključni u anafilaktičkim reakcijama miševa

Cisteinil leukotrieni ključni u anafilaktičkim reakcijama miševa

Jale Univerzitet je otkrio da su cisteinil leukotrieni ključni za anafilaksiju posle unosa hrane kod miševa. Ovo otkriće može pomoći u razumevanju alergija na hranu, koje su sve češći problem. Rezultati ukazuju na nove terapijske strategije za sprečavanje an

Yale Univerzitet je objavio istraživanje koje se fokusira na ulogu cisteinil leukotriena, koji se oslobađaju iz crevnih mastocita, u anafilaktičkim reakcijama kod miševa. Ova studija ukazuje na to da su ovi leukotrieni ključni za anafilaksiju nakon unosa hrane, dok intravenske alergene reakcije ne zahtevaju njihovu prisutnost.

Alergije na hranu postaju sve veći medicinski problem u industrijalizovanom svetu. U ekstremnim slučajevima, alergijske reakcije mogu se manifestovati kao anafilaksija, što je opasno po život stanje koje uključuje bronhokonstrikciju i hemodinamski kolaps. Prethodna istraživanja su se često fokusirala na intravensku primenu alergena, što je omogućilo izolaciju sistemskih mehanizama alergijskog šoka, ali je zaobišlo lokalnu izloženost alergenu u crevnim sluzokožnim tkivima.

U studiji pod nazivom „Cisteinil leukotrieni iz crevnih mastocita posreduju anafilaktičkom reakcijom na unesene antigene“, objavljenoj u časopisu Science, istraživači su koristili različite metode kako bi identifikovali faktore koji utiču na podložnost i težinu oralne anafilaksije. Eksperimenti su uključivali više sojeva miševa i genetski modifikovane linije koje su nedostajale enzime ili receptore leukotriena.

Izloženost alergenima obuhvatila je dva modela. Ovalbumin u aluminu korišćen je za senzibilizaciju, nakon čega su usledili ponovljeni intragastrični izazovi kako bi se izazvala oralna anafilaksija. Kikiriki sa holera toksinom korišćen je kao alternativna kombinacija alergena i adjuvanta za testiranje oralnih reakcija.

Modeli pasivne IgE-zavisne anafilaksije su takođe sprovedeni, a pristupi sa koštanom srži su testirali hematopoetske doprinose. Oralni izazov u ovalbumin-aluminu modelu proizveo je anafilaksiju koja je zavisila od IgE-FcεR1α signala i bila povezana sa ekspanzijom crevnih mastocita.

Rezultati istraživanja ukazuju na to da su cisteinil leukotrieni iz hematopoetskih ćelija neophodni za anafilaksiju izazvanu unosom alergena. Ova otkrića otvaraju mogućnosti za razvoj novih terapijskih strategija koje bi mogle pomoći osobama sa teškim alergijama na hranu.