Čini se da je Zemljino jezgro umotano u drevnu, neočekivanu strukturu

Čini se da je Zemljino jezgro umotano u drevnu, neočekivanu strukturu

Najnovija istraživanja o unutrašnjoj strukturi Zemlje otkrila su fascinantne detalje o drevnom dnu okeana koje se proteže oko jezgra planete. Ova otkrića su rezultat visoke rezolucije mape geologije ispod južne hemisfere Zemlje.

Prema studiji objavljenoj 2023. godine, otkriven je tanak, ali gust sloj materijala koji se pruža na dubini od oko 2.900 kilometara ispod površine. Ovaj sloj se nalazi na mestu gde se metalno spoljašnje jezgro susreće sa stenovitim omotačem, poznatim kao granica jezgro-plašt (CMB).

Geolog Samanta Hansen sa Univerziteta u Alabami ističe da su seizmička istraživanja omogućila sliku unutrašnje strukture Zemlje visoke rezolucije, otkrivajući kompleksnost koja je prethodno bila nepoznata.

Korišćenjem 15 stanica za praćenje u Antarktiku, Hansen i njene kolege uspeli su da mapiraju seizmičke talase zemljotresa tokom trogodišnjeg istraživanja. Analiza ovih talasa otkrila je prisustvo zona ultraniskih brzina (ULVZ), koje ukazuju na anomalne zone materijala unutar CMB-a.

Geofizičar Edvard Garnero sa Univerziteta u Arizoni ističe da je debljina ovih materijala varijabilna, sugerišući postojanje planina u jezgru, čija visina može biti i do pet puta veća od Mont Everesta.

Prema istraživačima, ovi ULVZ-ovi verovatno potiču od potopljene okeanske kore koja je zakopana milionima godina. Iako se ova kora ne nalazi blizu poznatih subdukcionih zona na površini, simulacije pokazuju da su konvekcijske struje mogle da je premeštaju do trenutne lokacije.

Iako je teško precizno odrediti sastav materijala na osnovu kretanja seizmičkih talasa, istraživači smatraju da je hipoteza o dnu okeana najverovatnije objašnjenje za prisustvo ULVZ-ova. Postoji i pretpostavka da bi ova drevna okeanska kora mogla obavijati celo jezgro Zemlje, iako je teško potvrditi tu tvrdnju.

Ovo otkriće može pomoći geolozima u razumevanju procesa izlaska toplote iz jezgra Zemlje u plašt. Razlike u sastavu ova dva sloja su značajne i pružaju važne uvide u mehanizme koji pokreću planetu.

Studija je objavljena u časopisu Science Advances, pružajući nova saznanja o unutrašnjoj strukturi Zemlje i procesima koji je oblikuju.