Nova studija Univerziteta u Kembridžu otkriva da botaničke bašte širom sveta dostižu maksimalni kapacitet u očuvanju biljnih vrsta i da su potrebne hitne promene kako bi se efikasno odgovorilo na krizu biološke raznolikosti.
Istraživanje, objavljeno u časopisu Ekologija prirode i evolucija, analiziralo je 50 najvećih svetskih botaničkih zbirki, koje zajedno sadrže 41 odsto svih vrsta u kultivaciji. Uprkos značajnim dostignućima, poput zaštite ugroženih četinarskih vrsta i optimizacije kolekcija, studija ukazuje na nekoliko ključnih izazova:
Ograničen prostor i resursi – Kolekcije su već maksimalno popunjene, a sve je manje mogućnosti za dodavanje novih biljaka.
Smanjeno prikupljanje iz divljine – Od 1992. godine, broj biljaka donetih direktno iz prirodnog staništa u botaničke vrtove značajno je opao zbog regulatornih prepreka.
Regionalizacija zbirki – Botaničke bašte sve više čuvaju lokalne vrste, smanjujući globalnu raznolikost biljaka u kultivaciji.
Autori istraživanja predlažu tri ključne akcije za unapređenje zaštite biljaka:
Pojednostavljenje pravnih regulativa – Trenutna pravila otežavaju razmenu i očuvanje biljaka. Potrebne su jasne smernice za olakšavanje međunarodne saradnje.
Optimizacija postojećih zbirki – Fokus treba da bude na očuvanju genetski raznolikih populacija najugroženijih biljaka, umesto samo povećanja broja vrsta.
Globalna baza podataka – Precizno praćenje retkih biljnih vrsta u realnom vremenu pomoglo bi naučnicima da donose strateške odluke o očuvanju.
Botaničke bašte su se kroz istoriju prilagođavale različitim ulogama – od lekovitih vrtova do naučnih institucija. Sada je vreme da postanu globalni lideri u zaštiti biljaka, jer se suočavamo sa najvećom krizom izumiranja u modernoj istoriji.
