Bliži pogled na neurobiologiju psihodeličnih iskustava

Bliži pogled na neurobiologiju psihodeličnih iskustava

Azot oksid, kolokvijalno poznat kao gas za smeh, klinički se koristi kao anestetik za tup bol od 19. veka. Međutim, u manjim količinama, može da izazove iskustva izmenjena uma, uključujući osećanja blaženstva, duhovnosti i osećaj da ste izvan svog tela – slično onima izazvanim psihodeličnim supstancama LSD i ketaminom.

Studija koju je vodio George Mashour, MD, Ph.D. i Richard Harris, Ph.D., iz nedavno osnovanog centra za psihodeliku u Mičigenu na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Mičigenu, bliže posmatraju neurobiologiju psihodeličkih iskustava.

Koristeći fMRI, tim je ispitao moždanu aktivnost zdravih ljudi kojima je davan azot oksid i uporedio tu aktivnost sa podacima prikupljenim od učesnika u različitim studijama kojima su davani ketamin i LSD da bi videli da li je neurobiologija psihodeličnog iskustva slična.

Pored toga, ovi podaci su upoređeni sa kontrolnom grupom koju su činili učesnici kojima je davan propofol, najčešće korišćeni lek za anesteziju, kako bi se napravile razlike između promena u mozgu koje nisu povezane sa psihodeličnim iskustvom.

Tim je primetio da su učesnici pod uticajem svake psihodelične droge smanjili povezanost unutar određene mreže, ali povećali povezanost kroz različite mreže. Iako su postojale značajne razlike, svaki psihodelik je povećao povezanost između desnog temporoparijetalnog spoja i intraparietalnog brazde u obe hemisfere mozga i između prekuneusa i levog intraparijetalnog brazde.

Ovi čvorovi, primećuju, nalaze se u takozvanoj kortikalnoj „vrućoj zoni” mozga, oblasti za koju se smatra da je kritična za određivanje sadržaja svesnog iskustva. Ovo bi moglo pomoći da se objasne izmenjena stanja svesti koje su opisali ljudi koji su davali ove psihodelične supstance.

Činjenica da se obrasci aktivnosti povezani sa azot-oksidom, ketaminom i LSD-om preklapaju nagoveštavaju uobičajenu osnovnu biologiju, dodaju oni. Dalja istraživanja za utvrđivanje specifičnosti ove biologije mogla bi pomoći istraživačima da odrede kako najbolje koristiti psihodelike kao terapeutike.

Studija je objavljena u časopisu NeuroImage.