Ljubaznost pomaže vrapcima da se uspešno razmnožavaju

Ljubaznost pomaže vrapcima da se uspešno razmnožavaju

Nova studija pokazuje da vrapci sa više prijatelja suprotnog pola doprinose više genskom fondu, ali ‘prosečna’ ljubaznost pobeđuje na duži rok.

Naučnici su već dugo pretpostavljali da osobine povezane sa društvenom društvenošću životinje – kao što su stidljivost ili ekstraverzija – imaju genetsku osnovu. To znači da neke osobine treba ‘odabrati za’—trebalo bi da ih prenesu životinje koje su uspešnije u uzgoju kao rezultat njihove društvenosti.

Ali ovo je bilo teško testirati u stvarnom svetu. Sada je tim predvođen istraživačima Imperial College London sproveo ogromnu genetsku studiju koristeći populaciju vrabaca sa ostrva Lundi.

Studija, objavljena danas u Behavioral Ecologi, pokazuje da su vrapci koji imaju više prijatelja suprotnog pola van sezone parenja uspešniji u prenošenju svojih gena tokom sledeće sezone parenja.

Međutim, 20-godišnja studija takođe pokazuje da dugoročno gledano, vrapci sa ‘normalnom’ društvenošću – oni koji nisu ni ekstremno stidljivi ni izuzetno prijateljski raspoloženi – imaju prednost u odnosu na one koji su u ekstremnim granicama za uspeh u razmnožavanju.

Glavni autor Džejmi Daning, iz Odeljenja za prirodne nauke (Silvud park) u Imperijalu, rekao je: „Naše istraživanje potvrđuje da kada pogledate šta se dešava tokom jedne godine, ptice sa više veza sa drugim polom imaju veći uspeh u razmnožavanju.

„Međutim, društveni kontekst u kojem se ptica nalazi u promenama tokom svog života. Otkrivamo da ptice sa prosečnom količinom ‘prijatelja’ imaju bolju kondiciju od onih u ekstremima. Ovo sugeriše da je društvenost evolutivno stabilna osobina.“

Ostrvo Lundi, u Bristolskom kanalu, ugošćuje „zatvorenu“ populaciju vrabaca, što znači da nijedan pojedinac ne odlazi ili ne stiže na ostrvo. Ovo je omogućilo istraživačima da testiraju genetiku svakog vrapca i saznaju njihovu lozu, praveći porodična stabla za celu populaciju.

Ovo je omogućilo timu da odredi ‘kondiciju’ svakog vrapca. Kondicija je mera uspeha u prenošenju genetskih informacija, a u ovoj studiji je kvantifikovana na dva načina. Prvi su ‘regruti’ – koliko pilića vrapca se pari i proizvodi svoje piliće.

Drugi je ‘de-lifing’ – merenje uticaja na rast populacije ako su pojedinačni vrapci i njihove naredne generacije potomaka uklonjene. Ovaj retrospektivni pogled na uticaj vrapca moguć je samo u tako dugim i detaljnim studijama.

Utvrđivanje društvenosti pojedinačnih vrabaca bila je složenija perspektiva. Prethodne studije o velikim sisama su pratile kako se pojedinci grupišu u prostoru za hranjenje. Vrapci su, međutim, društveniji i provode vreme na hranilištima u velikim, nejasnim grupama.

Umesto toga, tim je koristio podatke sa PIT (pasivnog integrisanog transpondera) oznaka vrapaca, deo RFID (radio-frekventne identifikacije) sistema, da bi utvrdio kada su pojedinci stigli do hranilice nakon što su bili u neposrednoj blizini jedni drugima, na primer leteli u sa obližnjeg stuba ograde.

Džejmi je objasnio: „Kao da ste u baru. Kada čekate piće u baru, okruženi ste mnogo ljudi koji vam možda nisu prijatelji. Ali vi biste stigli u prostorije sa svojim prijateljima — i to je ono što smo mi zainteresovani za.“

Ovo je pokazalo da su vrapci sa više prijatelja suprotnog pola van sezone parenja imali veću kondiciju u toj godini. Međutim, ovo je bilo jedino merilo društvenosti koje je imalo pozitivan uticaj na uspeh u razmnožavanju.

Tokom života vrabaca u eksperimentu, prosečna društvenost, uključujući brojeve prijatelja suprotnog pola, imala je najveću korist od fitnesa. Ovo sugeriše da korist od više prijatelja suprotnog pola može biti kratkotrajna ili zavisi od trenutne situacije—neke godine može biti povoljnija od drugih.

Prednosti društvenosti se takođe mogu promeniti tokom života svakog vrapca, na primer vernost partneru tokom mnogo godina.

Džejmi je rekao: „Ideje o tome kako se bira društvenost u populaciji postoje već duže vreme, ali su se pokazale teškim za testiranje u prirodnom okruženju. Ovde imamo primer iz divlje populacije koji pokazuje kako društvenost može izgledati kao odabrani za kratkoročno, ali da je tokom života prosečna društvenost najbolja.“