Biljke zaista ‘vrište’, iako to do sada nismo čuli

Biljke zaista ‘vrište’, iako to do sada nismo čuli

Čini se da je Roald Dal možda ipak bio na nečemu: ako povrediš biljku, ona vrišti.

Pa, nekako. Ne na isti način na koji bismo vi ili ja vrisnuli. Umesto toga, emituju zvukove pucanja ili kliktanja na ultrazvučnim frekvencijama izvan opsega ljudskog sluha koji se povećavaju kada biljka postane pod stresom.

Ovo bi, prema studiji objavljenoj 2023. godine, mogao biti jedan od načina na koji biljke saopštavaju svoju nevolju svetu oko sebe.

„Čak i u tihom polju, zapravo postoje zvuci koje mi ne čujemo, a ti zvuci nose informacije. Postoje životinje koje mogu da čuju te zvukove, tako da postoji mogućnost da se dešava mnogo akustične interakcije“, rekao je evolucionista. biolog Lilah Hadani sa Univerziteta u Tel Avivu u Izraelu.

„Biljke su u interakciji sa insektima i drugim životinjama sve vreme, a mnogi od ovih organizama koriste zvuk za komunikaciju, tako da bi bilo veoma suboptimalno da biljke uopšte ne koriste zvuk.

Biljke pod stresom nisu tako pasivne kao što mislite. Oni prolaze kroz neke prilično dramatične promene, od kojih je jedna od najuočljivijih (bar za nas ljude) oslobađanje nekih prilično moćnih aroma. Takođe mogu promeniti svoju boju i oblik.

Ove promene mogu signalizirati opasnost za druge biljke u blizini, koje kao odgovor pojačavaju sopstvenu odbranu; ili privući životinje da se izbore sa štetočinama koje mogu naneti štetu biljci.

Međutim, da li biljke emituju druge vrste signala – kao što su zvukovi – nije u potpunosti istraženo. Pre nekoliko godina, Hadani i njene kolege su otkrile da biljke mogu da otkriju zvuk. Sledeće logično pitanje bilo je da li i oni mogu da ga proizvedu.

Da bi to saznali, snimili su biljke paradajza i duvana u brojnim uslovima. Prvo su snimili biljke bez stresa, da bi dobili osnovnu liniju. Zatim su snimili biljke koje su bile dehidrirane i biljke kojima su odsečene stabljike. Ovi snimci su se prvo odvijali u zvučno izolovanoj akustičnoj komori, a zatim u normalnom okruženju staklenika.

Zatim su obučili algoritam mašinskog učenja da razlikuju zvuk koji proizvode biljke bez stresa, posečene biljke i dehidrirane biljke.

Zvukovi koje biljke emituju su poput zvukova pucanja ili klikanja na frekvenciji koja je previsoka da bi je ljudi mogli da je razaznaju, a mogu se otkriti u radijusu od preko metra (3,3 stope). Biljke bez stresa uopšte ne prave mnogo buke; oni se samo druže, tiho radeći svoju biljnu stvar.

Nasuprot tome, biljke pod stresom su mnogo bučnije, emitujući u proseku do oko 40 klikova na sat u zavisnosti od vrste. A biljke lišene vode imaju primetan zvučni profil. Počinju da škljocaju više pre nego što pokažu vidljive znake dehidracije, eskalirajući kako biljka postaje sve više isušena, pre nego što jenjavaju kako biljka uvenu.

Algoritam je bio u stanju da razlikuje ove zvukove, kao i vrste biljaka koje ih emituju. I to nisu samo biljke paradajza i duvana. Tim je testirao razne biljke i otkrio da je proizvodnja zvuka prilično uobičajena aktivnost biljaka. Pšenica, kukuruz, grožđe, kaktus i kokoši su snimljeni kako prave buku.

Ali još uvek ima nekoliko nepoznanica. Na primer, nije jasno kako se zvuci proizvode. U prethodnim istraživanjima, otkriveno je da dehidrirane biljke doživljavaju kavitaciju, proces u kome se mehurići vazduha u obliku stabljike šire i kolabiraju. Ovo, u ljudskom pucketanju zglobova, proizvodi zvučni udar; nešto slično bi se moglo desiti i sa biljkama.

Još uvek ne znamo da li i drugi uslovi u nevolji mogu izazvati zvuk. Patogeni, napadi, izlaganje UV zračenju, ekstremni temperaturni uslovi i drugi nepovoljni uslovi takođe mogu dovesti do toga da biljke počnu da iskaču poput omotača.

Takođe nije jasno da li je proizvodnja zvuka adaptivni razvoj u biljkama ili je to samo nešto što se dešava. Tim je, međutim, pokazao da algoritam može naučiti da identifikuje i razlikuje zvukove biljaka. Svakako je moguće da su i drugi organizmi mogli da urade isto.

Pored toga, ovi organizmi su mogli da nauče da reaguju na buku uznemirenih biljaka na različite načine.

„Na primer, moljac koji namerava da položi jaja na biljku ili životinja koja namerava da jede biljku mogao bi da koristi zvukove kako bi im pomogao u odluci“, rekao je Hadani.

Za nas ljude, implikacije su prilično jasne; mogli bismo da se uključimo u pozive u pomoć žednih biljaka i zalivamo ih pre nego što to postane problem.

Ali da li druge biljke osećaju i reaguju ili ne, nije poznato. Prethodni istraživački radovi su pokazali da biljke mogu povećati svoju toleranciju na sušu kao odgovor na zvuk, tako da je to svakako moguće. I tu tim ukazuje na sledeću fazu svog istraživanja.

„Sada kada znamo da biljke emituju zvukove, sledeće pitanje je – ‘ko bi mogao da sluša?'“, rekao je Hadani.

„Trenutno istražujemo odgovore drugih organizama, i životinja i biljaka, na ove zvukove, a takođe istražujemo našu sposobnost da identifikujemo i interpretiramo zvukove u potpuno prirodnom okruženju.“