Azijske šume pokazuju otpornost uprkos rastućim poremećajima usled klimatskih promena i ljudskih aktivnosti

Azijske šume pokazuju otpornost uprkos rastućim poremećajima usled klimatskih promena i ljudskih aktivnosti

Od 1850. godine globalne temperature su u stalnom porastu. Ljudske aktivnosti su značajno povećale emisije gasova staklene bašte u atmosferu, pogoršavajući efekat staklene bašte i globalno zagrevanje. Šume u Aziji su se suočile sa brojnim izazovima usled klimatskih promena i ljudskih aktivnosti, ugrožavajući njihovu stabilnost i ekološke funkcije. Međutim, detaljne studije o poremećajima šuma i njihovim odgovorima u ovom regionu su ograničene.

Ekolozi sa Univerziteta za šumarstvo u Pekingu i Instituta za fiziku atmosfere, Kina, sproveli su sveobuhvatnu analizu poremećaja šuma i otpornosti koristeći podatke satelitskog daljinskog istraživanja u novoj studiji. Povezani rad je nedavno objavljen u Atmospheric and Oceanic Science Letters.

Šumski ekosistemi apsorbuju oko 33% ugljen-dioksida iz emisija povezanih sa ljudima, što je od vitalnog značaja za ublažavanje klimatskih promena i prilagođavanje. Međutim, klimatski ekstremi koji se često javljaju i ljudske aktivnosti značajno su ugrozile otpornost šuma.

Studija je koristila metodu Breaks For Additive Seasonal and Trend (BFAST), efikasnu alatku za otkrivanje naglih promena u podacima vremenske serije, za analizu vremenskih serija indeksa poboljšane vegetacije u istočnoj Aziji, južnoj Aziji i jugoistočnoj Aziji. Identifikovanjem poremećaja i kvantifikovanjem otpornosti šuma, istraživanje baca svetlo na dinamiku šumskih ekosistema kao odgovor na različite spoljne pritiske.

„20% šuma u ​​niskim i srednjim geografskim širinama Azije iskusilo je poremećaje između 2000. i 2022. godine, pri čemu su zemlje jugoistočne Azije bile posebno pogođene. Uprkos ovim izazovima, 95% šuma pokazalo je snažnu otpornost i oporavilo se od poremećaja u roku od nekoliko decenija.

„Naročito je da su šume sa većom veličinom poremećaja pokazale veću otpornost; imaju tendenciju da imaju brže stope oporavka u poređenju sa šumama sa manjom veličinom poremećaja“, kaže prvi autor, Iiiing Zhu, istraživač ekologije na Univerzitetu za šumarstvo u Pekingu. „Ovo je dobra vest za prilagođavanje budućim ekstremnim događajima zbog klimatskih promena ili ljudskih aktivnosti.

„Skoro polovina poremećaja u šumi bila je uzrokovana krčenjem šuma izazvanom robom, a prosečno vreme oporavka šumskog ekosistema da se vrati u stanje pre poremećaja bilo je 16,2 godine“, objašnjava prof. Hesong Vang, istraživač globalnih promena u ekologiji u Pekingu. Šumarski univerzitet. „Promene u korišćenju zemljišta koje su rezultat ljudskih aktivnosti imaju dubok uticaj na šumske ekosisteme i moramo da imamo dublje razumevanje oporavka ekosistema da bismo ublažili štetu nanesenu šumama.

„Primena satelitske daljinske detekcije u praćenju i upravljanju šumskim ekosistemima je od suštinskog značaja za nas da razjasnimo vezu između poremećaja i oporavka šuma“, dodaje vanredni profesor Anži Zhang, vanredni profesor sa Instituta za atmosfersku fiziku, Kina, još jedan koautor papir.

„Satelitska daljinska detekcija pruža dragocene uvide u prakse održivog upravljanja šumama u regionu i trebalo bi da se koristi širom sveta.

U zaključku, ovo istraživanje naglašava odličnu otpornost azijskih šuma nakon poremećaja, što su otkrili podaci satelitskog daljinskog istraživanja. Razjašnjavajući prostorne i vremenske obrasce dinamike šuma, studija doprinosi unapređenju našeg znanja o šumskoj ekologiji i daje informacije o strategijama očuvanja za očuvanje šumskih ekosistema.