Automobili bez vozača nisu mesto za opuštanje, pokazuje nova studija

Automobili bez vozača nisu mesto za opuštanje, pokazuje nova studija

Objavljeni su rani podaci o aktivnostima koje će biti nebezbedno obavljati u automatizovanim vozilima. Od obavljanja posla do posmatranja sveta, od društvenih medija do odmaranja — stižu preliminarni rezultati.

Istraživanje koje je vodio Univerzitet RMIT ispitalo je šta se dešava ako se od vozača iznenada zahteva da preuzme kontrolu nad automatizovanim vozilom, na primer u hitnim slučajevima.

Serija radova ispituje kako iskustvo i tri vrste ometanja (posao, društveni mediji i odmor) utiču na sposobnost vozača da reaguje.

Vodeći autor studije u Fakultetu inženjeringa, dr Neng Zhang, rekao je da vlasti treba da počnu sa izradom politika za regulisanje odgovorne upotrebe automatizovanih vozila pre nego što se automatizovana vozila nivoa 3 i 4 pojave na putevima u Australiji.

Dok je Nacionalna transportna komisija predstavila regulatorni okvir za automatizovana vozila u Australiji, obuka vozača, licenciranje i obaveze se još uvek razmatraju.

Postoji pet nivoa automatizacije vozila. Nivo 1 i Nivo 2 su već uobičajeni kroz funkcije kao što su zadržavanje trake, automatsko parkiranje i tempomat. Naprednija automatizovana vozila – na šta mislimo kada kažemo „automobili bez vozača“ – trenutno se testiraju, ali još uvek nisu komercijalno dostupna u Australiji.

„U automatizovanoj vožnji nivoa 3 i 4, ljudski vozač će i dalje morati da reaguje u hitnim slučajevima, preuzimajući kontrolu nad vozilom“, rekao je Zhang.

„Ovi podaci su početno mesto za regulaciju i mogli bi da dovedu do zakona zasnovanih na podacima koji osiguravaju da vozači imaju dovoljno vremena da brzo i besprekorno reaguju na hitne slučajeve.

Koristeći automatizovanu simulaciju vozila nivoa 3, istraživači su testirali brzinu i efikasnost učesnika u preuzimanju vozila u slučaju nužde.

„Naterali smo ih da pišu poslovnu e-poštu (radni uslovi), gledaju video snimke (zabavno stanje) i prave pauzu zatvorenih očiju (u stanju mirovanja)“, rekao je Zhang.

„Ovi zadaci su zahtevali od vozača visok, umeren i nizak nivo mentalnog opterećenja. Testirali smo njihove odgovore nakon kratkog intervala (pet minuta) ili dugog intervala (30 minuta) učešća u jednom od ovih zadataka. Svi ovi zadaci su se pogoršali preuzimanje i dovelo do perioda lošije vožnje.

„Utvrdili smo da je odmor rezultirao najgorim odgovorom na preuzimanje, nakon čega je usledio rad. Društveni mediji su bili manje ometajući. Međutim, što je učesnik duže bio angažovan u nekoj aktivnosti, to je njihov odgovor bio gori na hitan slučaj.“

Međudisciplinarni istraživački tim okupio je RMIT stručnost u oblasti vibracija ljudskog tela, automobilskog inženjeringa i kognitivne psihologije sa Fakulteta inženjeringa, Škole zdravlja i biomedicinskih nauka i Škole nauke.

Biomedicinski istraživač i autor radova, profesor Stiven Robinson, upozorio je da hitni slučajevi zahtevaju visok nivo spoznaje.

„Čim se desi nešto neočekivano, kao što je dete koje trči preko puta, moramo da budemo u mogućnosti da iskoristimo naše pune kognitivne sposobnosti da procenimo situaciju i preduzmemo odgovarajuće mere“, rekao je Robinson.

„Zahtevi za preuzimanje u automatizovanim vozilima se javljaju kada računar u vozilu nema kapacitet da se nosi sa promenjenim ili složenim uslovima vožnje. Takvi uslovi su potencijalno opasni i zahtevaju od vozača da se brzo fokusira i odlučno deluje kako bi naši putevi bili bezbedni.“

Pored ometanja, studija je razmatrala iskustvo vozača sa fokusom na mlade ljude.

„Otkrili smo da su vozačko iskustvo i performanse preuzimanja u velikoj korelaciji, pri čemu su neiskusni vozači (sa manje od 20.000 kilometara vozačkog iskustva) reagovali sporije i manje efektivno. Razdaljina pređena od dobijanja vozačke dozvole je važnija od broja godina od licenca je izdata“, rekao je Zhang.

„Naši nalazi naglašavaju potrebu da proizvođači vozila i organi za izdavanje dozvola razviju rešenja koja obezbeđuju da su uslovno automatizovana vozila bezbedna za vozače sa različitim nivoima iskustva.

Rad „Da li je iskustvo vožnje sve što je važno? Performanse preuzimanja vozača u uslovno automatizovanoj vožnji“ objavljen je u Journal of Safety Research.

Nadovezuje se na prethodni rad, pod naslovom „Uticaj zadataka koji se ne odnose na vožnju na performanse vožnje nakon preuzimanja tranzicije u uslovno automatizovanoj vožnji“ objavljen u delu F o saobraćaju: Psihologija i ponašanje u saobraćaju sredinom 2023.

Tim sada istražuje kako da stimuliše budnost i poboljša efikasnost preuzimanja vozača.

Stručnjak za inženjering i autor radova, profesor Mohammad Fard, objasnio je da je cilj neometana i sigurna tranzicija između automatizacije vozila i čoveka.

„Cilj našeg rada je da poboljšamo ‘interakciju čoveka i automatizacije’ za autonomna vozila i značajno poboljšamo način na koji ljudi komuniciraju i kontrolišu ova napredna autonomna vozila, što dovodi do poboljšane efikasnosti i bezbednosti u njihovom radu,” rekao je Fard.

Međutim, postoji ograničenje onoga što se može postići inženjeringom i dizajnom autonomnih vozila. Istraživači su naglasili da se propisi takođe moraju baviti pitanjima kao što su ometanje, budnost i iskustvo pre nego što se automatizacija nivoa 3 može uspešno usvojiti u Australiji.

„Vlade mogu efikasno da obezbede bezbednost na putevima priznavanjem ovih štetnih efekata i regulisanjem ne-vožnih aktivnosti u kontekstu autonomne vožnje.“