Autizam je složen poremećaj koji se manifestuje kroz različite aspekte, uključujući ponašanje, komunikaciju i socijalizaciju. Jedan od manje poznatih simptoma autizma su razlike u hodu, koje su sada prepoznate kao podržavajući dijagnostički znak u dijagnostičkom priručniku mentalnih poremećaja. Ove razlike mogu uključivati hodanje na prstima, unutrašnje ili spoljašnje okretanje stopala.
Istraživanja su pokazala da autistični ljudi često hodaju sporije, prave šire korake i duže ostaju u fazi „stajanja“ kada stopalo napušta tlo. Takođe, postoji veća varijabilnost u dužini i brzini koraka, što može uticati na svakodnevne aktivnosti.
Pored razlika u hodu, autistični ljudi često imaju i druge motoričke poteškoće, kao što su problemi sa ravnotežom i koordinacijom. Ove poteškoće su često povezane sa razvojnim razlikama u određenim delovima mozga, kao što su bazalne ganglije i mali mozak, koji su odgovorni za kontrolu pokreta.
Dok neki istraživači smatraju da su razlike u hodu rezultat odloženog razvoja, sada znamo da one mogu postojati tokom celog života. Neki od ovih simptoma postaju izraženiji s godinama, a podrška može biti ključna za poboljšanje svakodnevnog funkcionisanja.
Programi koji integrišu fizičke aktivnosti u školskom okruženju mogu pomoći autističnoj deci da razviju motoričke veštine u društvu vršnjaka. Na primer, program „Radost kretanja“ u Australiji omogućava učenicima da se kreću tokom nastave, što može poboljšati njihove motoričke sposobnosti.
Iako su istraživanja o razlici u hodu kod autističnih osoba napredovala, još uvek se traga za boljim razumevanjem individualnih varijacija. Postoji sve više dokaza da fizička aktivnost poboljšava socijalne veštine i regulaciju ponašanja kod dece sa autizmom, što je ohrabrujuće za buduće podrške.
