Astrofizičar otkriva od čega je prostor zapravo napravljen

Astrofizičar otkriva od čega je prostor zapravo napravljen

Kada pomislite na prostor, šta vam padne na pamet? Da li zamišljate ogromne zgrade, prostrane stadione ili muzeje koje ste nedavno posetili? Iako reč „prostrano“ često sugeriše da postoji mnogo prostora za kretanje, u stvarnosti prostor nije samo prazan. Svemir je ogroman i kontinuirano se širi, ali je ispunjen mnogo više od same praznine.

Nilakshi Veerabathina, profesor fizike na Univerzitetu Teksas u Arlingtonu, objašnjava da prostor, iako se često doživljava kao skoro savršen vakuum, zapravo sadrži različite oblike materije i energije. U svom najnovijem izlaganju, profesor Veerabathina razotkriva kako svemir, uprkos svojoj ogromnoj veličini, nije potpuno prazan i sadrži složene elemente koji ga čine fascinantnim i složenim.

Na Zemlji, atmosfera je gusta i bogata molekulama – na nivou mora ima oko 100 milijardi molekula po kubnom centimetru. Kako se uspinjemo, atmosfera postaje sve tanja, dok na visinama iznad Karmanove linije – koja označava granicu između Zemljine atmosfere i svemira – gustina pada na samo jedan atom po kubnom centimetru. Ova granica, koja se nalazi na visini od oko 80 do 100 kilometara iznad Zemlje, označava prelaz iz atmosfere u svemir.

Svemir je gotovo savršen vakuum, što znači da sadrži vrlo malo materije u poređenju sa Zemljinom atmosferom. Međutim, profesor Veerabathina ističe da nije potpuno prazan. Svemir je ispunjen međuzvezdanim medijumom, koji se sastoji od atoma vodonika i helijuma, kao i kosmičkom prašinom – sitnim česticama različitih elemenata poput ugljenika i silicijuma. Osim toga, prostor je prepun kosmičkih zraka, visokoenergetskih čestica koje putuju skoro brzinom svetlosti, i raznih oblika zračenja, uključujući kosmičko mikrotalasno pozadinsko zračenje koje je preostala toplota iz nastanka univerzuma.

Pored toga, prostor se neprekidno ispunjava magnetnim poljima koja stvaraju zvezde, planete i druga nebeska tela. Ova polja utiču na kretanje naelektrisanih čestica poput magneta. Takođe, naučnici predviđaju da značajan deo mase univerzuma čini tamna materija – misteriozni oblik materije koji ne emituje svetlost, ali čija gravitacija može biti detektovana.

Još jedan fascinantan aspekt svemira je tamna energija, koja se smatra odgovornom za ubrzano širenje univerzuma. Dok tamna materija utiče na oblik svemira, tamna energija je poput vazduha koji se upumpava u balon, uzrokujući njegovo širenje.

Profesor Veerabathina koristi analogije kako bi pojasnio ove složene pojmove. Zamislite svemir kao balon – tamna materija je kao materijal balona koji utiče na njegov oblik, dok tamna energija predstavlja vazduh koji se upumpava i uzrokuje da balon raste. Takođe, prostor se može savijati oko velikih objekata, poput kako trampolin savija teža lopta. Ova savijanja utiče na kretanje objekata u svemiru, poput planeta koje prate krivine uzrokovane gravitacijom velikih tela.

Profesor Veerabathina takođe objašnjava kako crne rupe, sa svojom ogromnom gravitacijom, stvaraju još dublje padove u „trampolinu“ prostora, i kako stvari mogu biti uvučene u njih i nestati.

Svojim radom i predavanjima, profesor Veerabathina pruža uvid u to kako prostor nije samo praznina, već dinamičan i bogat različitim oblicima materije, energije i fenomena. Ovaj fascinantni pogled na svemir pomaže nam da bolje razumemo složenost i misterioznost našeg univerzuma.