Arheolozi osvetljavaju drevne kulinarske prakse koristeći hemijske biomarkere

Arheolozi osvetljavaju drevne kulinarske prakse koristeći hemijske biomarkere

Keramičke posude izdržavaju korozivne efekte hiljadama godina, a organski ostaci sačuvani unutar pora mogu baciti svetlo na kulturu, vrednosti, ishranu i svakodnevni život društva. Ovo istraživanje se postiže uz pomoć biomarkera.

dr Adria Breu Barkons i doc. Prof. Rana Ozbal sa Odeljenja za arheologiju i istoriju umetnosti Univerziteta Koč nedavno je uvela dva nova biomarkera u ovu oblast. Njihov članak u Journal of Archaeological Science nudi novu perspektivu.

Oni su analizirali delove keramičke grnčarije sa neolitskih (kamenog doba) iskopavanja u regionu Mediterana (od Španije do Turske). Iz ovih delova, koji datiraju pre 7.000 do 8.000 godina, pronašli su neka nejasna organska jedinjenja. Njihovo prisustvo se ne može objasniti hemijskim reakcijama koje se obično dešavaju tokom izlaganja ulja toploti.

„Imali smo neke uzorke sa nekim ostacima koje nismo baš razumeli“, kaže dr Barkons, vodeći autor studije, „Mislili smo da možda potiču od tehnika kuvanja koje termički menjaju masnoće“.

Kako se tehnologija i metode hemijske analize poboljšavaju, arheolozi sada mogu da vrše još dublja istraživanja o funkciji lonaca i da dođu do kritičnih nalaza o našoj prošlosti. Nakon dubokog udubljenja u hemiju, dr Barkons i doc. Prof. Ozbal je otkrio dve nove hemijske reakcije koje menjaju masti. Da bi testirali da li će ove dve reakcije proizvesti očekivane rezultate, pomešali su organske sastojke kao što su maslinovo ulje i maslinovo lišće sa drevnim uzorcima grnčarije i kuvali ih različito vreme na različitim temperaturama.

Analiza ostataka na kraju procesa jeste otkrila prisustvo obe komponente na keramičkim fragmentima i potvrdila da se one mogu napraviti produženim zagrevanjem lonaca. Tako se njihovo prisustvo na keramičkim fragmentima pokazalo kao biomarker za produženo zagrevanje u praistoriji.

„Ova jedinjenja se inače ne nalaze u prirodi i mogu se stvoriti samo na visokoj temperaturi, što znači da se mogu koristiti za dokazivanje da li je drevna grnčarija bila u kontaktu sa vatrom“, kaže Barkons. „Radeći eksperimente zagrevanja u laboratoriji, uspeli smo da proizvedemo ista hemijska jedinjenja koja nalazimo u arheološkoj grnčariji, a neka od njih nikada ranije nisu bila opisana.

Ovi nalazi dodaju dva nova biomarkera proučavanju arheološke grnčarije. Dok su životinjske masti razgrađene toplotom ranije pronađene u ostacima grnčarije, ovo novo istraživanje otkrilo je dva nova tipa lipida koji su otkriveni po prvi put. Istraživači sada mogu da provere svoj skup podataka da vide da li su pronašli i ove molekule.